Araoke
Ljudi ovdje obožavaju karaoke. Do sada sam bio na filipinskim karaokama, indonezijskim i jučer na arapskim.
Prvo da velim nešto za filipinski. Bio sam kod frendićine frendice. Kod njih je uobičajen subotnji provod di muški sjede za šankom (u stanu), cugaju, zajebavaju se i druže, dok curke pjevaju na karaoke mašini. Ako ćete kad izaći van u Bahrain na bilo koji Filipino bend skužiti ćete da su svi svoj talent pekli na takvim mašinama .Rezultat je katastrofalan.
Ne mogu baš lijepo izgovarati engleski, pa to sve dođe u neki điberiš, u kojem čujete muziku, ali ne baš i riječi. Naravno je da je zabavno i urnebesno smiješno.
Indonezijski ja sličan iako je bolji, dosta bolji, ili su bar bili bolji ljudi koji su pjevali tamo.
Araoke ili arapski karaoke je bio najbolji.
Vratila se ona Arapkinja ( pogledajte ovdje), znate to je onaj post di su me sve žene rastrgale zbog mojeg komentara o njezinim godinama.
Uglavnom vratila se stupili smo u kontakt i otišao sam sa njom njezinim dvjema sestrama dečkom od srednje sestre tipom i još jednom frendicom na karaoke u jedan bar.
Samo da napomenem da se njena mlada (24 godine) seka vrlo vrlo slatko nasmijala (joj rastopio sam se, mislim da je tome pomogao i njen predobri dekolte, kako god se trudio ne gledati u njega uvijek mi je pobjeglo oko malo niže. Primijetio sam da je i dečko od srednje sestre imao te probleme, hehehehe), kad sam njoj rekao da su nam rekli prije dolaska u KSA da ne uspostavljamo bilo kakav kontakt sa Arapskim ženama. Kad sam njoj to rekao, rekla je da njezine frendice, vole plašiti strance. Ko fol nasmiju im se namiguju (a seka izgleda opako opako dobro, brijem da frendice onda nisu puno iza, još kad se jučer žalila da si ne može naći dečka i da njoj je dosadno i da bi samo partijala, srce mi se slamalo, slamalo. Kvrc.) i gledaju kako stranci preplaseni odvracaju pogled u strahu da ih netko ne premalti.
Joj da sam samo to znao onda kad sam bio u KSA, ali ako se kad vratim, joj, heheheheh.
Također je pričala da je Riyadh najgore mjesto u KSA, tj. najdosadnije. One žive u selu blizu Bahraina, pokraj kojeg je jedan velik compound u koji dosta lako ući. Tamo ne moraju nositi abaju, mogu se kupati u badićima, voziti aute (sad znam di si žene iz KSA naučile voziti auto) pušiti šišu, uglavnom poprilično se zabavljati.
Sad sam već razgovarao i dodirnuo 5 Saudijki, , jednu poljubio u obraz, (ali tko broji, ja sigurno ne), tako da mislim da sam rekorder u uredu, heheheh.
E da karaoke, počelo je prilično sporo. Ja kao jedini ne Arap za stolom, nisam baš uživao ispočetka. Prvo svi su pričali sve u 16 na arapskom, pa sam se osjećao totalno izostavljen. Frendica se jedina trudila pričati sa mnom nešto na engleskom. Fora je da su seke sramežljive (kako mi je rekla Arapkinja), dok je frendica jedna zabavna opuštena luda cura koja obožava hladnu Coronu. Kaj je najsmješnije, ima dečka iz Srbije i lijepo me pitala "Dobar dan, kako ste?" Bilo je lijepo čuti takvo nešto.
Kako je večer napredovala atmosfera je postajala sve bolja i bolja. Počele su se pjevati arapske pjesme, što je diglo atmosferu.
Frendica je najviše pjevala za našim stolom, ima vrlo lijepi glas. Jedan tip za susjednim stolom je fakat imao super glas. A kako se pjesma orila, ljudi su počeli pljeskati (u ritmu muzike, ako slušate arapske pjesme ili ste bili negdje na njima, čuti čete ljude kako plješu u ritmu muzike), cure su počele plesati.
Sestre su sramežljive, pa su se i one opustile tokom večeri, pa samo počeli kompletno pričati na engleskome.
Sve u svemu vrlo lijepa večer.
Također sam se naučio kako se piše Habibi (ili ti dragi, najviše korištena riječ u stihovima arapskih pjesama), tj. nisam se naučio kako se piše, već sam naučio kako prepoznati cijelu riječ (ja to zovem simbol) tako da nju sada mogu pročitati. Jupi ja, moram bi naučiti više arapskog, sad imam priliku.
P.S.
Pozdrav iz vlažnog i vrelog Bahraina
29.07.2007. u 10:44 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh
I love this T-Shirt
Sečem ja tako shoping mall-ovima. Upravo su ovdje došla sniženja. Kakva sniženja ne bi znao, imaju samo dvije sezone. Ovogodišnju i prošlogodišnju. Uglavnom na svakom shoping malu vidjet ćete ogromne natpise di piše "up to 40,50,70% off".
Laici će sada nahrliti u dućane nadajući se da će kupiti neku lijepu stvarčicu za 30% originalne cijene. Naravno u njihovim potrošačkim mozgovima nastaje vizija hrpe stvari koja su snižena za ove velike iznose.
E pa dragi ljudi nije tako. To je marketinška varka. Up to, znaci da može biti popust na neku stvar do 70 posto, tj. da nije popust na sve 70%.
Velika većina stvari je snižena za kojih 10% dok mala sranja, poput glupih majci nekih remena i ostale gluposti koji normalni ljudi ne kupuju, e to je sniženo 70%.
Uglavnom sad kad smo to rasčistili.
Dok sam radio u KSA kupio sam ovu majicu.
Ovo je bila jedina majica između njih 100000 koja je imala bilo kakvih nacionalnih naznaka. Samo da napmenem da osim dresova, do kojih je isto vrlo teško doći usput, nisam vidio nikakvu majicu sa Saudijskim oznakama. Naravno nema potrebe isticati nacionalnost na tja način ,kad je većina Arapa odjenuta u tradicionalna odjela, gdje pokrivala za glavu, tj. njihova boja i uzorak govore iz koje ste zemlje.
Međutim, kao sto je rekla moja sekretarica, vrlo je čudno vidjeti plavog dečka, koji se seće sa ovom majicom. Poanta je u tome da nitko živ ne voli KSA, zbog puno prije navedenih razloga. Tako da je čudno da dečko koji očito nije Saudijac, voli nositi ovu majicu. U Bahrainu je to još malo čudnije, jer te tada svi gledaju sa zamjeranjem, jer Bahrainčani ne vole Saudijce baš previše, opet zbog ranije navedenih razloga.
Tako da ova majica privlaći puno pogleda, osmjeha, rukovanja i upoznavanja.
Ovo upoznavanje je najčudnije do sada.
Tražim ja hlače, koje su bezobrazno skupe ovdje, imati jeans hlače ovdje je luksuz, i uđem u dućan kad vidim stariju zamotau ženu i njenu zamotanu kćerku kako se smiju gledajući me. Prvo sam mislio da nisam ja u pitanju. Kad sam se vračao prema izlazu vidio sam da nasmijesena od uha do uha gleda u mene (starija). Nasmijao uljudno sam se natrag, kad me žena zaustavi i pita.
Regresija: Iako znam da sam dosadan ali rijetko kad će vam žena, pogotovo zamotana prici i početi konverzaciju sa muškarcima. Naravno možda to nije istina, ali početni mjeseci u KSA su napravili jednu stvar. Kad smo bili tamo lijepo nam je bilo rečeno da možeš blago rečeno najebati ako gledaš pokušavaš razgovarati ili ne daj bože dodirnuti zamotanu ženu. A tamo su sve zamotane usput. Tako da je u meni još uvijek usađen mehanizam di ne pokušavam ostvariti bilo kakav kontrak. Pogotov kad mi je Kornelije rekao da je u Egiptu vidio di je tipa napalo 15 Arapa jer se upucavao ženi., te da ga je jedva 5 zaštitara spasilo.
"Di si nabavio tu majicu" - pita ona
"Pa radio sam u KSA 5 mjeseci" - (tu uvijek lažem da ispadne da sam bio vise tamo) - velim ja
"Samo 5 mjeseci, sto nije ti se sviđalo tamo. Da ti se sviđalo ne bi otišao tako brzo" - veli ona.
Tada sam zamijetio i kćer u pozadini.
"Ma ne znate, tako dugo mi je trajao projekt. Nisam mogao duže ostati jer me moja kompanija premjestila na drugo mjesto. Ja vam inače putujem po cijelom bliskom istoku. Eto vidite sad sam završio u Bahrainu."
"Pa se namjeravaš variti u KSA? I koju zemlju vise voliš. Ovu jel tako?. Ipak je tu malo vise slobode" - veli ona
"Pa najvjerojatnije, dobra je para u KSA, a pa za Europljanina je ovdje ipak ljepše nego u KSA, ali tam sam bio sam samcat (opet sam lagao, da izazovem sažaljenje), teško je nekog upoznati tamo." - velim ja gledajući u kćer.
"Da istina. Ali mogu se i tamo upoznati ljudi, nije baš tako strasno tamo. Hvala na razgovoru"- veli ona.
Kad sam odlazio čuo sam da je kćeri rekla "He's a good one".
E sad ako nije tražila muza za kćerku onda kvragu. Uglavnom bio sam u šoku još koji pola sata, naravno tek tada uočavajući da nisam pitao otkuda je ona, dal je kćerka za udaju (kćerka je inače bila zgodna), dal imaju pare, dal ću dobiti neko nafto polje, ili bar devu. Dal ima druge kćerke, ma joj. Sad se opet mogu lupiti glavom u stol. Znam da će sad opet biti komentara.
A zajeb, ali velim ovakvi događaji me nikad ne uhvate spremnog, još sam dobro od reagirao.
Uglavnom, volim ovu majicu. Preko nje sam upoznao dosta ljudi.
Pozdrav iz Bahraina.
24.07.2007. u 14:22 sati | 14 Komentara | Print | Link | Na vrh
Vodena lula.
Uvod:
Tokom svih mojih putovanja arapskim svijetom, uvijek sam naletio na vodenu lulu. Neću o samoj povijesti lule, ako vas to točno zanima idite na net i saznajte. Ovaj post je kako složiti i naložiti lulu tako da dobite maksimum iz nje. Ipak navest ću neke činjenice koje bi vas mogle zanimati.
Prvo da velim zašto pišem ovaj post. Vodena lula je vrlo cool stvar, jer ljudi nju vole pušiti, mogu nju pušiti nepušači (a vjerujte mi to je bitno), ne smrdi po cigaretama, ljudi se moraju okupiti oko nje, i sama po sebi ja prilično egzotična. Na svim svojim šiša partijama, još nisam dobio kritiku od nekog, tj. svi koji su nju probali bili su prijatno iznenađeni.
Vodena lula (na hrvatskom) ima mnoge nazive koji variraju od zemlje do zemlje. Nemojte se čuditi ako u Arabiji tražite nargilu, a oni ne znaju što je to.
Prvo imajte na umu da je vodena lula prilično tradicionalna stvar i možete vidjeti kafiće di se nudi lula skoro svugdje.
Ovo su neki od naziva koje se koriste po svijetu :
shisha/sheesha, water pipe, nargeela/nargile/narghile/nargileh/narguilé, argeela/arghileh/arguilé, okka, kalyan, gewat suckre, ili ghelyoon/ghalyan
Termin Nargila se najviše koristi u zemljama poput Armenije, Libanona, Sirije, Iraka, Jordana, Grčke, Cipra, Albaniji, Izraelu, Rumunjske i Bugarske.
Šiša se koristi u zemljama Egipta, Bahraina, Maroko, Tunis, Saudi Arabije i Somalije
Ghalyoun se koristi u Iranu a huqqa u Indiji i Pakistanu.
Nakon ovog ne bi trebali imati problema naći dobru šišu (jer ipak sam bio najviše u tim zemljama) bilo di u Arapskim svjetovima.
Dijelovi:
Ovo je moja ljepotica koja je kupljena u Tunisu pred par godina. Veličina i kvaliteta lula varira i po cijeni i po zemljama gdje njih mislite kupiti. Moja je sastavljena od custom dijelova, tj. svaki dio sam posebno izabrao. To vas dođe malo skuplje, ali ja sam ciljao i na ljepotu osim fukcionalnosti.
Možete kupiti već složene lule, ali teško je naći neke lijepe. Veličina lule može varirati od vrlo male visine (30cm) pa do visine iznad metar kao što je moja. Također lule se razlikuju po tome koliko cijevi ima. Iako sam vidio i lule sa po 4,5 cijevi, najbolje vam je kupiti sa jednom eventualno dvije.
Također pazite kakav duhan kupujete, nemojte štedjeti na tome i obavezno provjerite da nije star, jer će se isušiti i ostat će vam samo duhanska komponenta, a to ne želite. Naravno može se pušiti i čisti duhan, kao što to i ljudi rade, ali meni je to odvratno.
Duhan (spominjan u daljnjem tekstu, a i ranije) je mješavina sušenog voća i duhana. Imate ogromnu zbirku okusa. Jabuka, jagoda, miješano voće, lubenica, mango, grožđe. Jabuka je ipak najpopularnije i najjaća bilo di da sam išao, ali na vama je da isprobate sve. Ova mješavina nema nikakve veze sa drogom bilo kojeg oblika. Jednostavno to smatrajte kao voćnu cigaretu
Ovako izgleda moja lula kad je rastavljena na dijelove.
Evo shematskog prikaza lule.
Dijelovi su :
1.Spremnik za duhan
2.Cijev
3,4,5. je tijelo lule.
6. Boca za vodu
7. Pepeljara recimo
Ovdje vidite i princip rada. Zrak se vuče kroz cijev. Zrak ulazi gore, zagrije se od ugljena, uhvati aromu. Zrak prolazi kroz cijev, hladi se u vodi, te ulazi u vaša pluća.
Ako čete kupovati lulu samo morate pripaziti na neke cake. Da vam tip sa tijelom proda i gumu koja ide na dio koji se gurne u bocu, jer izolacija je ovdje sve. Zatim da vam je držač za duhan izdubljen (e tu sam se sjebao). Da vam je cijev plastična niti pod koju cijenu polu papirnata, jer ako vas se probuši, vući čete dim kroz ventil.
Priprema:
Prvo zahvaljujem Sophiji na slikama pripreme.
Na netu vam postoje puno sajtova koji savjetuju kako dobro napraviti šišu. Mogu vam odmah reći da puno njih sere. Klasična priprema se radi na način da se u spremnik za duhan stavi duhan (hehehe) To prekrije alumnijskom folijom, prepiče se rupice za zrak i stavi ugljen, zapali svijećom (da baš, vjerujte mi isprobao sam sve načine i ne mozeš ugljen zapaliti svijećom ni da si Sotona osobno) i sve radi super.
E dragi moji ne radi.
Prvo, vjerujte mi ugljen je sve samo ne lako zapaliti, a trebate imati priličnu temperaturu na vršku lule da vas se zrak dovoljno zagrije da dobite dim. Zatim ako imate ravni držač, duhan će vas se zapeći za foliju, što će rezultirati s tim da ćete početi osjećati okus ugljena puno prije.
Evo par trikova kako da spriječite to.
Osim jabuke možete koristi bilo koje voće od kojeg možete napraviti prsten.
Napravite prsten, (znaci mora biti rupa u sredini) i unutra stavite duhan. Nemojte ga napunit do vrha, da vam folija ne dodiruje sam duhan.
Sve to skupa stavite na držač za duhan i oklopite dobro folijom. Napravite male rupice za zrak. Nemojte pretjerati u tome.
Još jedna stvar, koristite drveni ugljen. Sad naravno da je jebada zagrijat to. Moja preporuka je zagrijat ga na plinu, staviti gore dva tri manja komadića, i sve još dodatno oklopiti folijom, tj. napraviti kao peć od folije tako da vam toplina sporije odlazi, jer ako palite ugljen na plinskom štednjaku brzo će se ohladiti, a vi ćete početi vući zrak kroz cijev a ne duhan.
Ili kao ja možete imati malu metalnu posudicu i unutra zapaliti ugljen, naravno ako imate balkon i ok susjede.
Uporaba:
Evo par savjeta kako pušiti lulu, jer ljudi očito imaju krivu sliku, pogotovo pušaći. Nemojte gutati dim kako to rade pušaći.
Puši se tako da jednostavno stavite cijev u usta i vučete zrak kroz nju kao da ćete zaroniti. Također ako želite osjetiti okus voća u ustima (a u konačnici to je i cilj) lijepo otvorite usta i polako ispuhujte dim, tj. dajte u da sam ode van pluća, a ne kao pušaći koji taj dim ispušu ko ludi i žale se da ne osjete voće.
Pošto je dim puno gušći od cigarete, može vam se zavrtjeti ako pretjerujete, također može vam doći slabo, ako pušite ko ludi. Ovo je ipak stvar za uživati a ne za ubit se.
Napomena:
Autor ovog teksta ne snosi odgovornost za stvari poput požara, spaljenih tepiha, pepela u dnevnoj sobi ili nekakvih sranja koja se mogu desiti tokom neispravnog eksperimentiranja sa nekim ludim sastojcima i slično. Korištenje šiše se radi na vlastitu odgovornost.
Duhan prouzrokuje rak pluća i dišnih putova.
P.S.
Pozdrav iz vrelog Bahraina.
10.07.2007. u 12:34 sati | 29 Komentara | Print | Link | Na vrh
Nastavljamo.....
Nazalost nisam održao obječanje da ću bar jedan post napisati u Hrvatskoj.
Sada vidite koliko mi je godišnji bio prenatrpan.
Ali sa veseljem mogu reci da sam posjetio, vidio napojio sve drage mi ljude,životinje i ostala čudovišta koji se nazivaju mojim prijateljima.
Čak sam ulovio i malo vremena na moru. Zahvaljujem kolegi koji me pozvao da mu se pridružim kod njega.
Vraćam se u Bahrain jos dodatnih 3 mjeseca. Budući da nisam pisao vec dobrih tri tjedna prepun sam ideja, tako da se nadam da ću i nastaviti pisati istom kvalitetom. Ovim putem zahvaljuem ljudima na pohvalama.
Kad se vratim u Hrv, par najdržih prijatelja otići će iz mojeg života na duže nedefinirano virjeme, pa njima isto zelim ljep život.
A sad jos par sati u avionu i sutra na poso.
Joj kad se sjetim koliki mi je zaostatak u citanju blogova
P.S.
Pozdrav iz Frankfurta, tj sa Frankfurtskog aerodroma, vrata A61, sjedalo neko na ljevoj strani. Ako tko prolazi pokraj, imam kapicu an glavi, pa me pozdravite.
07.07.2007. u 11:46 sati | 14 Komentara | Print | Link | Na vrh
