pjesak u gaćama

Yes sir

Jednom davno kad sam bio mladi, hehehehe, išao sam na maturalno putovanje u Španjolsku. Jedan dan smo proveli u Barceloni. Uglavnom ima neki stupić gdje možeš popiti vodu. Rekli su ako popiješ tu vodu opet ćeš posjetit Španjolsku. Čvrsto sam vjerovao u to.
A sad eto me ovdje, a od Španjolske ništa.

Uglavnom ovaj post bi htio posvetit svim onim Indijcima koji čine moj život ljepšim, a kad smo kod toga i onima koji mi upropaste dan samo kad se pojave kod mog radnog mjesta. Indijci su ovdje najbrojniji stranci. Opet najjednostavniji razlog je novac, te da je ovdje bolji život bilo što da rade. A vjerujte mi rade sve. Indijci su ovdje radna snaga za sve. Još nisam vidio nekog tko radi prljave poslove bilo kakvog oblika a da nije Indijac. Naravno ima i onih na visokim položajima, ali o tome malo kasnije. Također ću u tome postu malo vise o samim Indijcima i njihovim navikama.

Oni na niskim položaju su (pretpostavljam) vrlo siromašni ljudi koji su ipak došli ovamo trbuhom za kruhom, jer ovdje ipak zarade puno više nego doma. Bahrain ih ima puno, ali KSA je posebna u tom pitanju. Ljudi tamo su i ovako prilično bahati, ali smeđi kako ih oni zovu su na dnu društvene ljestvice. Prema njima se možete ponašati kako želite (govorim o siromašnim ljudima), što sam vidio na svoje oči. Ljudi se stvarno ponašaju prema njima kao zadnjem smeću.
Vidio sam neku karikaturu, ne mogu sad to nabaviti.
Kao trokut moći. Prvo su Saudijci, pa drugi Arapi, pa bijelci, pa žuti (Indonezija, Filipini, Azija), pa smeđi (Indijci). Ovo su neki od poslova koje sam vidio, sad ima ih još hrpa garant. Čistaći svega i svačega (svi Indijci do sada), građevinci (nisam još vidio nikog drugog), smetlari, čistaći auta, komunalna služba, posluga, konobari, ljudi koji stavljaju namjernice u vrećice (ovdje imaju ljude i za to). Stvarno me zanima koliko ti ljudi zarađuju.

E sad pošto su Indijci narod čije stanovništvo premašuje bilijun, vrlo je lako zamijeniti jednog za drugog, tako da oni koji rade u uslužnim djelatnostima rade sve i svašta samo da zadrže posao. Niti jedan Indijac vam neće odbrusiti, pogledati vas krivo, ili bilo što što bi vas moglo razljuti. Zašto??
Pa samo se malo požalite i postoji mogućnost da će poslati ovog natrag (moje mišljenje). Pošto živim po hotelima, apartmanima, sve posluga su Indijci. Tako da se svakodnevno susrećem sa njima. U svim hotelima (pogotovo u ovome) oni se ponašaju krajnje podložno. Svaki ama baš svaki će vam reći „Yes sir“. Kad idete hodnikom spuštaju poglede, gledajući u pod. Maknu se na rub hodnika da vam ne bi slučajno zasmetali. Jednom se jedan od njih mučio sa velikim kolicima, pa sam mu odlučio pridržati vrata da prođe. Koji izraz lica je dobio. Skočio je kao opaljen, maknuo kolica, naklonio se i otvorio mi vrata, nudeći mi da prođem. Iako sam ga uvjeravao da je ok, pomoći ću mu, nema pregovora. A nakon što sam prošao vidio sam da se i dalje mučio proći kroz vrata. Vrlo rijetko se voze sa vama u liftu, uvijek čekaju drugi.
Ovo je samo posluga. Ne pretjerujem u ovome, stvarno. Možda mislite da se trebaju tako ponašati jer ste vi gost u hotelu, ali ja još to nisam doživio nigdje.
Evo još jednog primjera, u manjim lokalnim dućanima gdje rade Indijci, ne morate van autu, samo trubite kao budale i Indijac će izaći van pitati vas što želite, donijeti vam to, vi platite i bok. I ovo ne mislim da postoji neki drive in, već on izađe na parkiralište ili na samu cestu ako

Konobari su isti. Majke mi ako ću kad imati restoran uposlit ću Indijce. Pristojnijih i bržih konobara nisam vidio u životu. Kao sjene su. Okrenete se na drugu stranu , vratite pogled na tanjur, kad ono čisti tanjur, čaša napunjena, a možete se zakleti da ga niste primijetili. Također nema teorije da vam se desi ono što se svakodnevno dešava po Zagrebačkim kafićima. Nepoštovanje gosta.
Također ima puno Indijaca, koji vam na ulici za 20 kuna očiste cijeli auto (pitam se zašto to nitko ne radi u Zg). Na bilo kojem parkiralištu samo viknete da želite oprati auto i dvojca sa kantama i krpama će doći i izglancati ga cijelog. Ovdje se auti jako brzo praše zbog pijeska. Kad malo proračunate može zaraditi puno novaca.

Jučer sam pročitao u novinama da ljudi ovdje bacaju smeće van auta puno jer znaju da postoji hrpa Indijaca kojima je jedini cilj da idu po ulici i kupe smeće. Mislim ono.

Iako se ja smatram da sam dobro odgojen, kompleks više vrijednosti vam vrlo vrlo lako uđe pod kožu. Vjerujte mi. Kad sam prvi put došao u ove krajeve, svaki put kad sam čuo „yes sir“ allow me sir“ ja klinjo friški sa faksa, ne naviknut na to, mi je bilo skroz neugodno. Ali nakon par mjeseci već mi je bilo puno prirodnije. Također ne bi vjerovali kako vam to godi egu. Iako nisam uopće egoističan, ponekad mi je čudno ako me neko od posluge ne pozdravi.
O onim Indijcima na visokim položajima u drugo postu.

P.S. + Update:
Pozdrav iz Zagreba. Imam novo radno vrijeme od 7 do 2.30. Super mi je ovo radno vrijeme. Bas da dnevno stignem sat dva na bazen
Pozdrav iz Bahraina. Fali mi doma pa mi se omaklo, hehehe. Hvala Atheni na uocavanju propusta

27.08.2007. u 13:38 sati | 28 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kad već moram

Evo ovo je samo da objavim novi post.

By the way svida mi se ovaj novi izgled.
Odlicna mi je kombinacija crveno sivog, nisam jos pogledao neke sitnice koje su promjenili. Hvala bogu na sigurnosnim zaštitama u firmi, tako da je moj blog uvjiek netaknut od sranja koja se znaju događati po blogosferi.
samo zamjetio sam da pišem blog i odjednom mi kursor nestaje sa ekrana i prestaje se ispisivati tekst, bez da promjenim aktivan prozor.
ali ljepo je vijdeti da se blog kao servis razvija i da se ulažu resorsi u poboljšanje sam usluge.

Sta da još velim.
Otajem u Bahrainu još dodatnih 6,8 mjesci. Što je stvarno jako puno. Kako je netko predložio, nađem curu oženim se i bok Hrvatska. Ma ne bi htio to, ako ništa ovdje nemam gdje voziti bike.

Ali imam neke svoje prioritete, a ovo produženje mi se sasvim uklapa sa mojim životnim planovima. Samo se nadam da će blog preživjeti. Jer ovo je trebo biti putopisni blog, jer zbog posal putujem po razlicitim zemljama, ali eto vidite, može se zalomiti i duži projekt. Sad se konacno smirila malo situcaija na poslu, tj sad bar necu vise raditi po 10-11 sati dnevno, tako da cu imati vise vremena za druge stvari, a i imam novo radno vrijeme od 7 do 2 sto mi je super.
Iako naravno glavni razlog ostajanja je novac, pa tek onda iskustvo činjenica da sam ovdje već 8 mjeseci i da sam se sasvim dobro snašao. A i ako ne produzim ovdje, bit cu doma opet kratko i otići na drugi projekt, pitaj boga kamo.

I tako mi se vecina prijatelja odselila van zagreba, dal zato jer su završili faks, ili su otišli raditi van Hrvatske, ili van Zagreba, ili su otišli studirati van.
Uglavnom tek sam sad skužio da je razdoblje fakulteta prošlo, da su se ljudi okrenuli drugim stvarima. Iako sam očekivao ovo mislio sam da će većina biti (uključujući mene) i dalje u Zagrebu. Ali kao i ja i drugi ljudi imaju proritete koje moraju sljediti.
Možda u bolje mjesto, možda na tri puta gore.
A i uskoro će kraj ljeta, pa će Bahrain biti predivan, konsantne temperature oko 20-25 stupnjeva, divota.

Bas gledam prognozu, za Bahrain imate dvije tocke koje morate gledati, stvarna temperatura i temperatura koju vi osječate zbog vlažnoće.
Tako je ovdje (nisko za danas) 40 stupnjeva, ali vi se osječate kao da je 47 kad ste vani. Naravno to je u hladu.

Puno pozdrava iz Bahraina.

23.08.2007. u 11:40 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh

Zabranjeno ljubljenje

Off Topic:
Zapustio sam blog, sto se vidi i po drastičnom padu broja čitatelja. Iako moram priznati da sam se zalijenio samo u pogledu postanja, jer u pogledu komentara sam još poprilično aktivan. Glavni, a i kad bolje razmislim sporedni razlog tome je posao. U ovih dva tjedna radio sam i po 11-12 sati dnevno. Bliži se Ramazan i do tada sve mora biti gotovo. A i sama 3G mobilna mreža koja se diže, ide komercijalno (Insallah) krajem ovog tjedna. A to znači puno puno testiranja u ass kising sastanaka sa visoko rangiranim menadžerima, poprilično sam dobar u tome, iznenađujuće. I osim što mi je to oduzelo puno vremena, i snage (zahvaljujući jednom testiranju gdje sam izašao van unutra auta oko 100 puta, btw. razlika u temperaturi kod svakog izlaska/ulaska je bila 20 stupnjeva, dobio sam ljetnu prehladom).
E da osim što mi je uzelo vremena i snage, ništa se neobičnog nije događalo, a nema smisla da ovaj blog postane dnevnik.

Topic:

Jučer sam konačno izašao van. Nakon puna dva tjedna neizlaženja (kave se ne računaju), baš sam bio nabrijan da se malo isplešem i popijem koji Smirnoff Ice, eventualno Cranberry Jucie votku. Izašao u standardno mjesto.
E da moram napomenuti da će tokom Ramazana sve biti zatvoreno. Znači mjesec dana bez izlaska i alkohola (što se neće dogoditi jer ću se opskrbiti mjesečnom zalihom). Nadam se da taj mjesec neće previše sličiti KSA-u tada.
Uglavnom bio ja vani, masa ljudi kao i obično, trunčicu preglasna muzika (što je u konačnici i dovelo i do ovog posta), vruće kao vrag.
Pijuckam ja cugu, popijem, odem malo plesat. Počeo plesati sa nekom curom, otplesali na drugi kraj podija.
(za bolju vizualizaciju situacije. Pravokutni podij se nalazi između šanka gdje ljudi sjede i gledaju na podij i crnog zida sa druge strane. Druga strana pravokutnika je ograđena DJ boksom sa jedne strane a sa druge strane je otvorno.)
Otplesali na stranu sa zidom i nadobudno počeli pričati, iako nisam kužio niti jednu jedinu riječ jer smo bili metar dva od zvučnika.
Da bi bar nešto razumio naslonio sam svoje uho na njena usta. E sad.
Cura je imala dugu crnu kosu, bila naslonjena na zid, ja nadvijen nad njom (bila je niža) sa mojom glavnom u njenom ramenu, a njezina kosa je pokrila njeno lice a ruke na mojim bokovima. I pričamo mi tako kad odjednom osjetim nečiju ruku i njezino stezanje na mom ramenu. Okrenem se i vidim izbacivača kako mi nešto govori i maše prstom (ispruženi kažiprst, mašući lijevo desno, ili zdravo seljački "nemoj"). Nisam skužio što ne smije raditi, pa sam samo napravio neku čudnu facu slegnuo ramenima i opet zabio glavu curi u rame.
Za 10 sekundi opet osjetim, iako ovaj put snažnije, stezanje. Okrenuvši se i opet vidjevši da zaštitar maše, ovaj put uz stroži izraz lica. Još uvijek zbunjeni pitam ga u čemu je problem

"Ovdje je zabranjeno ljubljenje, ako želiš to raditi moraš izaći van kluba" - dere se on na moje uho.
Bio sam toliko šokiran izjavom da mu čak nisam ni rekao da se ne ljubim već da samo pričamo.
Naravno sad mi je jasno zašto je izgledalo da se ljubimo, ali da mi tako očito veli da je zabranjeno, šok. Pogotovo kad vidim u što su cure obučene i kako znaju plesati sa frajerima. Ali očito ljubljenje je previše.

E sad, je li se to nekom desilo u nekom od naših klubova. Naravno ne onima rokerskim di se može raditi sve, nego nekim fensi šmensi. Ako takvih ima kod nas.
Uglavnom ako idete van u ovaj noćni klub i pale vas zabranjen stvari, pokušajte sa ljubljenjem blizu izbaciača.

P.S.
Pozdrav iz prevrelog Bahraina. Počelo je pravo ljeto ovdje, iako mi vele da može biti još gore. Trenutno se još ne oznojite dok propješačite 5-10 metara do auta, ali 15 je već izazivanje sudbine.
Čujemo se uskoro.