Dobrotvorni Maraton
Jednog lijepog sparnog sunčanog dana prije kojih dva mjeseca došao je jedan kolega kod mene i pitao me dal želim sudjelovati u dobrotvornom maratonu.
Budući da nisam baš nešto bio u formi pitao sam ga kad će biti, a on mi je smiješkom odgovorio, ma krajem 11 mjeseca, tj. 23.11 (moje rođendan). Ne moraš se brinuti to ti je štafeti maraton i trčati ćeš samo 3km, a do onda će već biti puno hladnije. I ja se prijavim. Kako li sam se samo prevario.
Prije dva tjedna počeo sam trenirati. Sad će se mnogi smijati, pa 3km, pa šta je to, ništa, ništa. E pa nije baš tako malo, plus cilj mi je bio da budem brži od 15min. Nakon početnih tjedan dana uspio sam pretrčati 3km za 15 min. Moram reći da sam ispustio dušu, jer ovdje je tako sparno da dok trčite imate osjećaj da vam konj sjedi na plućima.
Uglavnom, došao je i dan trke, ali prvo da objasnim malo što je Bahrain Maraton Relay. To je 42km dugi maraton koji je podijeljen na 16 etapa. Ovdje sudjeluju samo firme, ustanove, kaj god, znači nema pojedinaca. Svaka firma ima 16 članova, koji trče jednu etapu. Službeno nema pobjednika i gubitnika, svi koji trče dobe medalju. Svaka firma mora platit upad, sponzori plaćaju više. Novac ide u dobrotvorne svrhe. Ove godine je prikupljeno 70 000€. Moram priznati da je ovo puno bolje, nego neki dobrotvorni koncerti, koji se održavaju kod nas. Također na stranicama Maratona lijepo piše tko je dobio kakvu lovu, sad dal su nju dobili ili ne je druga stvar, ali bar javnost vidi kamo se ulagalo.
Ove godine je bilo 150 timova po 16 igrača, plus vozači i navijači, okupilo se oko 2000 ljudi. Najveći do sada.
Dan utrke je bio pakleni, bilo 33 stupnjeva, pazi 33 stupnjeva pod kraj 11 mjeseca. Trčati je bio pakleno. Ja sam dobio brdovitu etapu i to baš na ulazu u pustinju. Iako sam pretrčao etapu za 16 minuta, nisam uopće bio zadovoljan sa sobom. Dok sam trčao mogli ste ispeći jaje na mojoj glavi, ali eto preživio sam.
Promet je bio loše reguliran jer Arapi moraju svugdje autom, tako da je svaki trkač išao autom na svoju etapu, što je rezultiralo time da su neki trkaći dotrčali svoju etapu i čekali sljedećeg trkača koji je zapeo u prometu. Naravno ako ste imali Hummer, onda ste samo sa ceste skrenuli u pustinju i bok. Mi nismo imali Hummer, ja sam se osobno vozio u Miniju.
Samo da napomenem da naša pametna Pakistanska zgodna (ja ne trčim jer pušim hehehe) zaposlenica (ona ima Mini) je dizajnirala lijepe odore ali nadasve nefunkcionalne. Pretamno i prepamučno za trku.
Naš tim se sastojao od muških i ženskih, starih i mladih (trčala je i kćer od sekretarica, imala je samo 13 godina, bila je zamjena tipu koji je zapeo u prometu). Moram reći da mi je fascinantno da se ona ponudila da trči. Još je k tome posudila od frendice dva broja manje patike. Jadnica je završila etapu u vrlo dobrih 25 minuta. Nažalost imala je na nogama toliko žuljeva da je potražila pomoć od hitne. Ali svi su bili vrlo vrlo ponosni na nju, a njoj je bilo vrlo drago, što njoj se vidjelo na licu.
Vidjeti ćete i slike, da ne mislite da je riječ pustinja pusta riječ.
Imao je Kornelije pravo, kad je rekao da se tako neću ubit niti za jedan rođendan. A bilo ih je kad smo se ubili, ali ne sportom već nečim drugim, hehehe.
Nakon utrke otišli smo na roštilj generalnom menađeru, zašto njemu, zato jer ona ima najveću kuću. Tj. živi u compaundu koji izgleda kao rajski vrt. Čak i ptice pjevuše tamo. A baš sam bio ljubomoran na njega. Ogromna kuća, plava švedska bomba od žene i naravno super auto, šmrc šmrc. Eh možda ću i ja jednom tako. Plus napravio je najbolje hamburgere, mmmmmm.
Moj firma je bila medu zadnjih 10, hihihihih, ali mogu reći da je bio jedan nadasve lijep dan, super događaj za team building, plus dobio sam boju.
Rođendan kakav ću pamtiti dugo vremena, a klincima ću srati da je tata trčao pustinjski maraton (naravno neću reći sam trčao samo 3km, heheheh).
Samo da napomenem da ako će netko gledati rezultate na onoj stranici. Neke firme unajme profesionalne trkaće (ex. Kenijske olimpijske maratonce i tako. Tako da prosjeći čovjek trči 12-16 min po km, oni trče 7. Plus ne trče jednu etapu nego više njih). Ali to nije bitno, kao što sam rekao, službeno nema pobjednika.
Evo slika:
Staza. Evo vrlo lijepo se vidi da je to pustinja. Ovo smeđe je pijesak. Hehehe
Prije starta.
Gužva o kojoj sam pričao. Onaj žgoljavi mali u crnome u daljini e to sam ja. Pokušao sam sprintom završiti etapu (čak sam išao nizbrdo) ali drek. Nisam uspio.
3km nisu puno, ali kad vidite samo kako cesta nestaje u horizont ta 3km postanu puno puno duža.
Hitna, za svaki slučaj. U ovome slučaju svaki muški je bio tamo jer je neka super cura mazala umorne mišiće Deep Heet-om. Ja sam sebe namazao par minuta prije, bumbar
Kćer od sekretarice, pljesak. Ima samo 13 godina,a njena etapa je bila prilićno teška i duža od 3km
Nas tim, nisu svi. Mislim da mene nećete teško naći.
Ako netko zamijeti, ja nisam, ali eto što se dešava kad netko tko ne zna piše engleski
ZA KRAJ:
P.S.
Evo da samo velim da blog postoji sad više od godinu dana. Također Kornelije mi je skrenuo pažnju da sam na Cool listi. Moram priznati da mi je to bilo u glavi stvarajući pritiska, dok sam pisao tekst. Uvijek sam se trudio da pišem uzbudljivo, da se ponavljam i da pišem duhovito i zanimljivo, te da priču popratim fotografijama. Vidio sam raspravu oko toga na naslovnici. Dal mislim da je moj blog bolji od nekog političkog ili književnog ili tako nešto, nije. Dal mi je lijepo što sam na Cool listi, je, zašto bi lagao. Evo nadam se da ste zadovoljni blogom i mojim postovima. Mogli bi biti češći, ali posao me pritišće.
Puno još začudo toplih pozdrav iz Bahraina
30.11.2007. u 13:08 sati | 9 Komentara | Print | Link | Na vrh
V8 Supercars - Australia
Evo kao što sam i rekao kako su temperature pale, naravno još uvijek su ljetne, ali su pale, počeli su se događati raznorazni događaji.
Trenutno je ovdje oko 28, samo da napomenem, jer znam da je u Hrvatskoj zima zima. Ako me netko želi posjetiti, slobodno, ovdje je sad savršeno vrijeme.
Da se vratim na temu. Dočepao sam se besplatnih ulaznica za V8 Supercar races. Ovaj tip trka se drži samo u Australiji i Bahrainu.
Ja ne znam skoro ništa o "touring car racing" kategoriji, pa za one koji žele puno više informacija, posjetite ovu stranicu INFORMACIJE. Uglavnom ako znate što je Nasscar racing, e pa ovo vam je jako jako slično.
Sam događaj je opet bio prilično dobro popraćen sa popratnim sadržajem. Penjanje po zidu, lekcije bubnjarstva (ispod šatora bilo je oko 40-50 bubnjeva gdje se ljude učilo bubnjati rukom). Također me začudilo da je bilo vrlo puno sadržaja za djecu. U ovome se vidi arapski štih i pokušaj da se bilo koji događaj (dal za žene ili muške) pretvori u obiteljski događaj.
Sama trka je bila prilično zanimljiva. Budući da nije toliko "high profile" kao formula jedan dobili smo mjesta na ciljnoj liniji. Bilo je sudara, bilo je letećih dijelova, sve u svemu puno više uzbuđenja nego Formula 1.
Jedino sam zaboravio čepiće za uši, ali nakon što sam se naviko na jačinu zvuka bilo je super. Zvuk je zbilja super, treba se ipak nešto tako doživjeti.
A sad paleta slika i filmova.
Slike:
Prije početka trke.
Ovako izgleda V8 Supercar.
Bliži se vrijeme startu.
Pit ekipa, moram priznati da užasno užasno brzo mijenjaju kotače. Ovdje su ulasci u boks puno češći nego u F1.
Pogled izvana.
Filmovi:
Trak u tijeku, pojačajte zvučnike za bolji efekt,. Ako dobro pogledate filmić možete čak i vidjeti drafting manevar. Mogu reci da je kod ovih trka vrlo izražen. Kao da igrate NFS.
Start.
20.11.2007. u 08:22 sati | 18 Komentara | Print | Link | Na vrh
Besplatni gablec
Evo jedna smiješna anegdota koja mi se desila jučer.
Odlučim ja ići u kino. Hvala bogu ovdje filmove prikazuju do 00:00h, sto je super za noćne ptice poput mene. To mi recimo jako fali u hrvatskim kinima.
U isto vrijeme dok sam gledao koji film da idem gledati, javi se moj želudac, tj. nije se javio, nego je digao pravu ponudu, pa je u isto vrijeme pala i odluka da odem prije filma na večeru.
I tako odem ja u Seef Mall i odem u food court. Samo da shvatite priču imajte na umu da ja skoro svaki božji dan večeram u KFC-u. (molim ovdje se suzdržite od komentara, jer KFC u Arabiji se ne može uspoređivati sa onima u Europi, provjereno. Ovdje je 1000 put bolji). Tako da sam već kompletnom osoblju u KFC-u poznat. I svi me lijepo pitaju kako sam uvijek i vrlo su ljubazni.
Pošto je bilo već 23:20, nije bilo vise jako nikog. Dođem ja ispred KFC, i želim već naručiti kad doleti menđerica iz zadnjeg djela i pita smješkajući se.
"Želite naručiti Mattafee sa sirom jeli tako"
" Da" - velim ja gledajući nju malo zbunjeno
" Da znam, ti uvijek naručuješ Mattafee sa sirom. Kako to da ne naručuješ nikad ništa drugo"
Napomena - ovaj sendvič rade samo u Arabiji, prilično je spicy, pun je feferona. Ima salatu, neki žuti umak i bijelio pileće meso u finoj duguljastoj željici"
"Pa jedem ja i druge stvari, ali eto od KFC-a Mattafee mi je najbolji" - velim ja smijući se i pokazujući rukom na druge menije
"E pa stigao je novi Mattaffe koji već u sebi ima sir, i to spicy sir" - veli ona.
Napomena - kad kupujete bilo kakva bilo gdje fastfood sendvič uvijek vas pitaju ako želite sir, jer to košta ekstra, ali dobite ketchup uvijek besplatno"
"Aha pa daje mi onda taj" -velim ja već pomalo iznervirano jer mi se zurilo, film je skoro počeo.
Zaprimi druga žena narudžbu, i dok čekam nastavljam razgovarati sa menađericom
"E ti radiš ovdje ili" -pita ona
" Da već od prvog mjeseca" -velim ja
" Si dobio možda bonove" - veli ona krećući se ka jednom dijelu vadeći neke papire van
" Ja ne, nisam" - misleći da ću sad dobit neki kupon tipa "kupi 5, šesti besplatan, pošto sam regularna mušterija"
I da ona meni cijeli bunt kupona, koji snižavaju cijenu skoro svih proizvoda za 50%.
Meni sad već malo neugodno, ali dolazi moj sendvič, ja se zahvalim i odem jest. Gledam ja te kupone i računam si da na svakome uštedim 50%, tj. svaki otprilike vrijedi 15 kuna, a ja sam ih dobio 33.
Znači dobio sam bon u vrijednosti od 500kn skoro
Ovo mi je bilo malo čudno, pa sam počeo čitati što piše na njima, i kužio da su to kuponi za osoblje Seef Malla. Lijepo još piše da vrijede samo u Seef Mallu i za Seef Mall osoblje.
Tj. dobio sam kupone za gablec.
Očito je žena mislila dal radim u Seef Mallu kad me pitala, ja sam mislio da pita dal radim u Bahrainu
Već sam ih mislio vratit, ali 500kn, pa sam odlučio zadržati njih.
Danas ću potrošiti prvi.
P.S.
Pozdrav iz još začudo uvijek vrućeg Bahraina
14.11.2007. u 11:06 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh
Zabranjen ulaz
Evo budući da mi kolege svako malo šalju zanimljivosti na net, koje se tiću Arapa i arapskog razmišljanja (Kako ispravno tući ženu)
Iako je ovo sve bilo smiješno, evo jedan primjer iz pravog života.
Pošto je ovo kraljevina (i to u pravom smislu riječi, ne kao UK ili tako nešto), znači sve što ima VIP status (kralj, kraljeva rodbina, ministri, poznanici) dobiva posebna pravila.
Ako tko ne zna ja se bavim mobilnim mrežama, i u Arapskim zemljama postoje takozvani "VIP complain".
Tu ide sve od toga da neki šeik nema signal u WC-u (Kornelije je imao taj slučaj u KSA) pa do ozbiljnijih problema sa mrežom.
Uglavnom mi smo dobili par VIP complain-a, ovaj put sa razlogom jer su bili neki problemi sa pokrivanjem. Popravili smo stanje i sad moramo da odemo tamo i provjerimo stanje.
Naravno da bi došli na VIP mjesta trebate posebno dopuštenje (nakon sto date sve moguće podatke, srede vam ga za tjedan dana minimalno).
Danas me tip nazove u 7:15 (maminu mu spavao sam još) i veli mi da ja mogu a moja kolegica ne.
Kolegica je iz Indonezije, završila je faks, ima više znanja i iskustva nego ja, ali razlog zašto nije dobila propust je bio, citiram tipa:
"Dal Vam kolegica bas mora ići (ton mi je već objasnio da ne može dobiti propust), znate ona je iz Indonezije, misliti će tamo da je čistačica ili tako nešto, mislim dal baš ona stvarno mora ići".
Bio sam u šoku, ali jedino što sam mogao reći, ok ići ću samo ja.
Evo danas sam njoj rekao da ne može, osjećajući užasnu nelagodu.
Naravno ja njoj nisam dao objašnjenje, lagao sam, ali opet ona ga nije tražila.
Ne znate kako je vama ženama dobro doma.
11.11.2007. u 07:47 sati | 17 Komentara | Print | Link | Na vrh
Isprike Isprike
Evo vračam se nakon punih skoro pa dva mjeseca ne pisanja.
Život mi je pao u takvu kolotečinu da mi ubilo svaku volju za ičime, pa i pisanjem bloga.
Mislim nema goreg nego uzeti godišnji (slobodne dane) kad svi ostali rade, ono nisam znao kud bi sa slobodnim vremenom.
Jednostavno me je prijelaz sa rada na totalni nerad ubio.
Mislim išao sam ja po kavicama, kinu i sve to, čak sam hodao na posao po par sati (kad ne znaš kuhati onda ti menza super), ali razdoblje od 13-18 dok su još ljudi na poslu i dok dođu doma, užas, živi užas.
Naravno mogao sam otići negdje na odmor, ali nisam mogao ni to kad sam čekao vizu, koja je trebala stici svaki dan ( na kraju sam nju čekao skoro mjesec dana).
Tj. otišao sam u Sloveniju u Toplice Čatež, ali nije mi bas bilo nešto previše sjajno, očito sam imao previsoka očekivanja.
E da opet sam u Bahrainu, juhhhuuu, valjda.
I tako da sam se totalno zapustio, nisam se bavio sportom (glupo vrijeme).
E da mislim da je vrijeme bilo krivo, otići iz ovog sunčanog vremena u ono naše tmurno, svaki dan kišno, osjećao sam se tako potištenim.
Zvučim ko neka osjećajna ženska (bez uvrede).
Ali eto vratio sam se, opet živnuo, počeo trčati i što je najbitnije natjerao se da počnem ponovno pisati blog.
Iako sumnjam da će se stari čitatelji (za nove da ne govorim) vratit tako brzo, ali eto pokušat ču biti prilično redoviti.
Vrijeme je ovdje predivo predivno, lijepih 25 sa suncem i povjetarcem. Također sam zamijetio da konačno mogu namirisati more.
Zbog ovog počeli su i razni eventovi, tako da će biti o čemu pisati.
Sve u svemu, vratio sam i se ispričavam se ljudima koji su me pratili na podužoj pauzi.
P.S.
Pozdrav iz Bahraina.
E da zaboravio skoro, kako je svijet malen. Dečko kojeg smo upoznali u Bahrainu (Irac je došao u hrv) pa smo izašli van. Završili u Nec-u. Bilo je super, iako nakon toga i još par dana prije, morao otići doma na liječenje.
08.11.2007. u 11:38 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh
