Mother Russia
Nakon malog odmora, koji je trebao biti puno duži, određena mi je prekomanda u Rusiju.
Odluka je došla vrlo brzo, tako da se nisam ni stigao pripremiti.
Pokušavam ponovno naučiti ćirilicu, moram priznati da mi sasvim ok ide, nakon 1h već znam skoro pa čitati. Naravno još samo moram naučiti što točno znači ono što čitam.
Sve u svemu Rusija će biti mjesto događanja sljedećih mjesec, a kako mi se čini i više dana. Grad u kojem ću odsjesti je St. Petersburg. Zbog žurbe (još sam sređivao kredit) nisam apsolutno ništa saznao o gradu. Jedino znam da je prekrasan i to bi bilo to. E da i da je prokleto skup. Plaćam stan u centru skoro 200$ na dan, pa si računajte. Međutim po svom iskustvu znam da mi je najmanje bitno ako je grad prekrasan :-)))
Čim se smjestim slijediti će post, k vragu a još imam dva posta iz Bahraina koje bih morao objaviti. A za sada da napišem jedan totalno off topic post.
Post o letenju i oblacima.
Ne znam koliko ljudi je letjelo avionima. Ovaj dio teksta je i za njih. Iako u današnje vrijeme globalizacije taj broj se enormno povećao još uvijek ima puno ljudi koji nisu osjetili čari letenja. Ovdje mislim i govorim o komercijalnom letenju. Jedna od stvari koje će uvijek fascinirati ljude koji prvi put lete sa avionom je naravno "gledanje kroz prozor". Međutim uz uobičajeno gledanje zemlje, gradova i krajolika sa velike udaljenosti, meni osobno postoji ljepši, romantičniji, i uzvišeniji prizor.
Taj prizor je kad letite po oblačnom danu, ali iznad oblaka. Još je ljepše dok letite na malim udaljenostima pa ne letite u velikim avionima koji se popinju na puno veće visine. Relacija Zagreb Frankfurt je savršena za to.
Kada je oblačno na površini zemlje, a vi se dignete iznad oblaka dobite potpuno novu sliku, potpuno novi krajolik. Pogotovo kad su oblaci lijepi bijeli gusti. Tada se desi da dobijete bijelu površinu, te se površina zemlje ne vidi. Znači vidite samo ogromna bijela prostranstva.
E sad ako ste maštoviti, taj prizor možete shvatit kao krajolik nekog novog nebeskog svijeta. Bijeli spužvasti oblaci tvore jednu strukturu krajolika koju je vrlo lako usporediti sa nečim izvan ovog svijeta. Ako imate sreće možete plave dijelova neba (zemlja se ipak ne vidi) koji nisu nastanjeni oblacima. Te rupe oblaka stvaraju lice krajolika. Vrlo lako ih možete zamijeniti za rijeke jezera, mora, dok oblaci tvore savršene klifove, obale strme litice. Poseban osjećaj daju oblaci koji se dižu van tog bijelog pokrivača tvoreći vrlo zanimljive strukture koje se mogu zamijeniti za neke čudne planine i brdašca. Najzanimljivije je kada se stvori rupa u oblacima i vidite kako sunce obasjava površinu zemlje. Savršeno. Točno vidite kako je samo dio krajolika na zemlji obasjan suncem a ostalo je u tami. Svaki put kad putujem po ovakvom vremenu, osjećam se nekako sretno i svaki put se čudim i pitam kako je netko, nešto tako lijepog moglo nastati i kako sve radi u harmoniji, te kako je ta harmonija morala biti savršena i posebna da se stvori život na Zemlji. (hehehe, ovo se dešava kad čitate malo previše SF knjiga). Spuštanje po tom vremenu je također prilično zanimljivo i ugodnu oku. Kako se približavate oblacima tako sve više vidite njihovu mekanu kao najmekaniji jastuk strukturu. Nakon što avion uleti u avion, oko Vas samo savršena bjelina. Savršenija od bilo koje reklame za prašak za pranje.
A nakon spuštanja vidite one rupe u nebu i stupove svijetla kako padaju na površinu zemlje. Uglavnom nešto spektakularno.
Nadam se da sam malo pomogao onima kojih je strah letjeti. Jer neke takve prizore nikad u životu nećete vidjeti ako ne letite.
Nažalost nemam slike, rađe ću prepustit Vašoj mašti da si predoči tako nešto.
P.S.
Pozdrav iz Frankfurta
03.06.2008. u 17:40 sati | 20 Komentara | Print | Link | Na vrh
