Deklarirana Sponzoruša
Evo da nastavim dalje sa još jednom anegdotom.
Zaboravio napomenuti, da iako se možda ovakve stvari dešavaju nekim muškima u Hrvatskoj, meni se ne dešavaju. Sad na sreću ili na žalost, o tom potom.
Bili ja i drugar iz pustinje opet vani ovaj put u klubu "Lvdovic". Da opet ne krenem sa opisivanjem kluba, reći ču samo da nije taj dan bilo previše ljudi. Klub je inače šminkerski.
Veća šminka bolje koke.
Šećemo se opet sa podija na podij, gledamo ljude, žene namještaj, što već. Uglavnom neka cura (kasnije sam ustanovio da je u biti klinka) gleda mene polu požudno. Iako sam prvo rekao za curu da je ružna (drugaru bez komentara molim, evo rekao sam), prvoklasno tijelo (za moje pojmove, visoko vitko) i alkohol u krvi je doveo do pobuđivanja interesa, između ostalog, hehehehehe. Zezam se.
Cura je, kao i većina šminkerskih cura bila prenakvarcana (neki loši trend), tako da se od nje polumraku vidio samo blještavo bijeli osmijeh i prekrasno plave oči.
Uglavnom motali smo se tako jedno oko drugog kao mačka oko vruće kaše. Tj. ona se motala oko mene, ja sam stajao na mjestu. Imala je zanimljiv pristup.
Imala je ispruženu ruku i prstom mi prolazila po tijelu, kosi. Jebeno izazovno, međutim ipak je bila udaljena od mene za dužinu ruke. Što je stvaralo dodatni poriv da njoj se približim. Ono da je ružna, sam povukao i skužio da je cura inače komad i pol. Onakav kakav mi doma ne bi prišao, skoro pa nikad, bar ne na taj način.
I nakon još malo vrtnje, baš kad sam odlučio da nju pitam onu famoznu "do you speak English?" cura se približi meni i uhvati me za kragnu (nosio sam košulju, naravno) povuče mi nju dolje i približi glavu pozadini vrata.
Prvo nisam skužio što radi. Tada sam uvidio da mi je pogledala koju marku ima košulja. Nakon te akcije cura je potvrdno klimnula glavom i nakon toga sam njoj prišao i počeo pričati.
Neki bi nju možda odjebali, međutim ja obožavam takve mind games, i opet njeno tijelo način plesa i alkohol u krvi su također pomogli.
Počnemo mi pričati i ustanovim da je polu Ruskinja polu Njemica.
A meni su Njemice oduvijek bila neka tiha patnja, i to još od onog susreta bliske vrste na moru kad sam imao 15. Ahhh, još mi je toplo oko srca kad se sjetim. Mmmm, uglavnom da se vratim prići.
Moj njemački nije dobar, međutim impresionirao sam nju svojim znanjem, sebe također.
Također sam utvrdio da alkohol stvarno odvezuje jezik. Ne bi nikad rekao da znam toliko dobro njemački, te da sposoban proizvesti sasvim komplicirane rečenice u različitim vremenima.
Druga stvar koju sam utvrdio da sam užasno lak. Kad mi je rekla da sam užasno seksi, bio sam uvjeren da je to. Nije bilo.
Pričali minutu dvije, kad mi je opet bacila bombu
"Koliko zarađuješ, ja moram imati puno love" - veli ona i ostane živa i seksi.
Nakon sekunda mojeg smijeha, smijao se da dobijem vrijeme da prežvačem informaciju.
"Pa zarađujem puno za hrvatske uvjete" - trudeći se biti frajer
"Koliko je to?" -uporna je ona
"Pa koliko bi ti htjela da zarađujem" - velim ja glumeći macho tipa, uvjeren da zarađujem puno
"200 000 rublji" -veli ona.
E iako mi se jezik razvezao, matematika jer malo bila sporija. Uglavnom 200 000 rublji je grubo oko 5000€.
Opet mi se spustio mrak na oči, međutim nisam mislio odustati
"Ja obožavam bogate dečke"- veli ona u međuvremenu, prolazeći prstom po mojim prstima.
"Ja volim pametne cure i uspješne cure. Jer pametne cure su uspješne, a uspješne cure zarađuju isto puno love i ne treba im moja" velim vragoljasto, misleći kako sam njoj spustio.
I jesam bila je tiho.
Tu smo pričali jedno vrijeme o drugim stvarima gdje sam skužio da ima 18 godina. Rekao sam njoj da izgleda starije.
Druga dio našeg razgovora:
"Sviđaš mi se. Volim kako ti dobro stoji košulja, međutim ne sviđaju mi se tvoje cipele" -veli ona sa uperenim pogledom u moje "ono što sam imao na nogama"
"Ja mrzim cipele, tako da taff luck" odrješito dižući hlače pokazujući svoje skejterse Osiris patike. Bio sam ponosan znajući da cipele neću nosit ni da me zamoli Alyssa Milano.
"Međutim evo možemo sutra u šoping pa mi ti predloži neke"-pokušavajući izvući drugi dejt
"Super, a ćeš i onda i meni kupiti jedne a?" - veli ona, sad veće veselija
" Koje bi ti" - pitam ja nevino, znajući da će sad neka Sex i Grad marka pasti
"Gucci" - veli ona smiješeći se
"A što je dobijem za to" - misleći, Gucci, mogao sam i puno gore proći
"Pusu" - veli ona poljubi prst i prisloni mi ga na usne
"Što si luda, da za Gucci cipele dobijem samo pusu. Neće to tako, želim nešto više" - puknem, sad živo zainteresiran što će ponudi
" A što bi ti htio poljubac ovdje" - veli ona, opet poljubi prst i uhvati me za jaja
Sad sam već imao osmjeh od uha do uha. Kako sam lak.
"A čuj, dogovoriti ćemo nešto" - velim ja sa podsmijehom
To je bilo to, pokupio broj, otišao pijan doma sa drugarom iz pustinje, poslao nju poruku i nisam dobio odgovor.
Što sad i nije bitno.
Ali još sam bio u šoku jedno vrijeme kako je cura direktna. Uzimajući još u obzir godine, nije čudno što viđam samo dobre cure po skupim autima. Zašto da radiš kad možeš imati bogatog muža.
Ona narodna "pa uvijek se možeš bogato udati" - ovdje zlata vrijedi.
Po jednoj stani nije to ni loše. Zašto da se pretvaraš da si nešto kad si sponzoruša. Lijepo priznaš i to je to. Sve odmah na vidjelo pa znaš na čemu si. Ja i drugar smo ustanovili da su sve cure ovdje sponzoruše. Naše sponzoruše se ne mogu mjeriti po sponzorstvu.
Iako ću napraviti ovu relaciju:
Koliko su Hrvatice umišljene toliko su Ruskinje sponzoruše. A prva vrijednost je astronomska. Ali o tome u nekom drugome postu.
P.S.
Pozdrav iz kreveta iz St.Petersburga
30.10.2008. u 16:45 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh
SWAT traži uljeza
Off topic:
Došlo je do toga da moram pisati blog pred spavanja. Mislim nije to ništa čudno, ali blog mi je bio alat da se malo ispušem tokom posla.
Međutim postao sam odgovoran za cijeli St. Petersburg (govorim o projektu na kojem radim), tako da odjednom nemam ni vremena da udahnem, a kamoli da se ispušem. Došao i moj mali ljubimac iz Moskva sa OS VISTA na sebi. Sviđa mi, ali ja sam uvijek padao na šminku, iako je do sada bila izričito uslužna i kooperativna.
Drugar iz pustinje je opet sa mnom, iako već danas ide doma, ali ova dva tjedna su zato bila čista uživancija.
Sve u svemu nakupilo se dosta stvari za pisati pa da krenemo sa jednom anegdotom (a ima ih više) tokom jednog izlaska.
Još dva tri post i onda bi trebao napraviti recenziju noćnih klubova u Peteru. Mislim da ih ima čak 5 za koje imam dovoljno dojmova i informacija da ih recenziram dobro.
On Topic:
Uglavnom, budući da sam bio sam dosta dugo ovdje, tj. nisam, ali nisam izlazio, tako da čim je drugar iz pustinje stigao letjeli smo po klubovima što smo više mogli.
Evo što se desilo tokom jedne večeri. Iako obično ne stavljam muziku, ali ova odlično paše na temu.
Otišli mi u klub zvan Red Club. Dobar klub, dobra muzika, puno ljudi, prilično živo. Više o samome klubu u recenziji. Uglavnom bili tako već, a ja dobio pozivnicu za neki event. Kad smo stigli ispostavilo se da je ta pozivnica, samo obavijest za event. U klub se moglo ući samo ako se prijatelj kluba, tj. ako imate klupsku karticu. Međutim za razliku od Moskve, ovdje je sve što morate raditi, glumiti stranca kojem se troši novac, u baš ovome klubu koji Vam je preporučen od bogatih prijatelja sa posla. Hehehehehe. Jednostavno ima nešto magično, kad vidite red od 5-10 metara, a izbacivač vas lijepo pusti pred ostalim. Ego goes sky high.
Ušli u klub, krenuli prema podiju, malo prema baru, malo prema podiju na drugome katu. Nakon malo plesanja na prilično dobar i nostalgičan techno, odlučili smo otići u drugi klub koji je spojen sa ovime. U biti je to jedan klub. I tako krenuli za nekim guzicama i završili u tome novome dijelu. Ispostavilo se da je tamo rulja bila bolja (nema klinci ) muzika prejebena, tako da smo odlučili malo ostati tamo. Plešemo mi, DJ rastura, kad odjednom prestane muzika. Ljudi i dalje plešu misleći da se DJ igra. Međutim muzika se nije palila i odjednom na podij upali dva specijalca.
Specijalci su bili obučeni u punu ratnu spremu (maska za lice, neprobojni prsluci, pištolji, svi u crnome). Odjednom su počeli raditi mjesta na sredini podija.
Ja i drugar iz pustinje se pogledamo i nasmiješimo. Naime mislili smo sad će neki opaki Striptiz show, a ovo je samo predobar intro. Isto se vidjelo na licima ostalih ljudi. Kad se napravila rupa, ljudi su zurkali i čekali striptizetu (bar ja jesam).
Međutim striptizete niotkuda. Tada smo zamijetili da se odjednom stvorilo još par specijalaca i još par ljudi u maskama koji nisu imali opremu. Pretpostavljam da su bili undercover.
Tada se mislio da će biti neka opaka racija. Već sam već panično gurao ruke u džep da ne bi slučajno ispalo da odjednom imam neke ilegalne supstance u džepu.
I tako ljudi se malo uspaničili, međutim do racije nije došlo.
Stoje tako stoje dva specijalca na ulazima dok ostali hodaju kao muhe bez glave i gledaju sve ljude očito tražeći nekog.
Ispostavilo se da je to istina. Naime min pola sata su oni hodali ovamo tamo, tražeći nekog (koga, nemam blagog pojma).
Međutim palo mi je na pamet da bi bilo gadno da traže nekog teškog psihopata (a sudeći po tome da su specijalci došli, tako je i izgledalo). Ipak je to bio zatvoreni prostor, da se počelo pucati bilo bi sranja.
Sama potraga je bila bez veze, mislim samo su hodali i kao gledali ljude u lice i to onako ultra površno. Mislim nisu ni legitimirali ni poredali ljude niti ništa. Uljetavali na isto mjesto 10 puta, mislim jednostavno nije bilo nikakve organizacije. I nisu gledali iza zavjesa, i iza barova (haloooooooo) početnička greška.
Muzika nije svirala cijelo vrijeme, međutim šank je radio. Tako da su se sa vremenom ljudi počeli skroz opuštat bez obzira na opake specijalce.
Najsmješnije je bilo da su svi ti specijalci izgledali skroz opasno. Nitko im nije prilazio osim, koga?
Koga?
Pa pijanih žena.
Mislim tip maskiran da ga nitko ne prepozna, a žene ih bare, pa to nije za vjerovat. Ok kužim da ih pale muškarci u uniformama, ali ipak.
Kaj došla je do njega i rekla "E super su ti ove rupe za oči na maski. Kako se zoveš. Je li mogu dobit broj da se nađemo kad nisi na dužnosti. Ja ti inače obožavam muškarce u maskama"
Užas.
Uglavnom kako su došli tako su se i pokupili. Naravno cijeli klub ih je popratio pljeskom. Dal su nekog našli ne znam, međutim kako je muzika počela atmosfera je bila pet puta žešća. Pjesma koja svira sad je bila prva. Očito neki "mrzimo autoritet" efekt.
Danas mi je pala na pamet alternativa.
Možda su se specijalci igrali skrivače. Jedan se sakrije a grupa traži. Sa obzirom kako je to izgledalo, ne bi se čudio. Striptizete ipak nije bilo, vragu.
P.S.
Pozdrav iz St.Petersburga.
Ako čitaš, puno hladnih pozdrava ide mojem kolegi u Srbiji. Puno pozdrava Ženi i Fići. Otkako si otišao, odjednom moram sve da radim.
23.10.2008. u 18:29 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
Opet sam pokvaren
Ne nisam osobno ja, vec moj laptop, ali dok sam na terenu, te dvije stvari su prakticki iste.
Osijecam se usamljeno i invalidno bez njega. Kako zalosno.
Samo da se javim sa kompijutera bez mogucnosti spell checka, pa me nemojte odmah razapeti.
Komp je na popravku, pa se nadam da ce se vratit u moje iscekujuce ruke tokom sljedeceg tjedna.
bio u Moskvi prosli vikend, dosle neke hrvatice u Peter (jos ih nisam upozno), tako da cu imati o cemu pisati.
Selim se u novi stan, sve u svemu, naporno.
Takoder vidim da se doma desavaju sva moguca sranja, nadam se da ce se sve to rijesiti, iako sumnjam, ali nada umire zadanja.
P.S.
Puno pozdrava iz hladnog i kisovitog Petera.
Kvragu evo napunio mi se inbox, biti ce posla, sranje.
10.10.2008. u 07:44 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh
