Božić u Rusiji
Je u najmanju ruku totalno drugačiji od svih koje sam do sad imao. Najjednostavniji razlog tome je što Rusija kao pravoslavna država ima Božić kasnije nego katolici (hvala Ratku što me ispravio ovdje).
Međutim to je samo jedan od razloga.
Samo da vidite kako izgleda moj Božić. Proveo sam Božić u muslimanskoj zemlji, međutim najčudnije je da je tamo Božić kao kršćanski praznik puno istaknuti nego ovdje.
Još moram biti u Budističkoj i Hinduističkoj zemlji i tada sam prošao sve.
Kao osoba baš i nisam neki veliki fan tih kršćanskih praznika, bilo da je to Božić, Uskrs ili nešto drugo. Razlog tome je da u to vrijeme postanem nekako čangrizavi i nekako buntovan. Nisam nikad skužio zašto. Jednostavno ti praznici, pogotovo Božić su mi nekako depresivni i bezvezni. Mislim da sam sada skužio zašto.
Naime u Hrvatskoj se Božić počinje slaviti po meni dva mjeseca ranije. I to onda kad postanemo bombardirani sa reklama, komercijalizmom i svim ostalim sranjem, koje Božić pretvara u neku obavezu koja se mora izvršiti. Tu se gubi svaka čar. Kod kuće bi sad već pizdo kako je danas dan kad neću imati ama baš ništa pametnog raditi, gledati glupe stvari na TV, mise i stvari koje moram gledati svaki Božić ispočetka itd. Naravno fali mi obitelj, međutim na to sam već naviknuo :-(
Međutim Rusija je drugačija. Ama baš ništa ne upućuje na to da je Božić, bar ne onako kako je to doma. Ovdje je više naglasak na Djedu Mrazu, božičinim drvcima i općenito vlada nekako posebna atmosfera.
Naravno snijeg i atmosfera pomažu. Međutim nema one glupe strke, sutra je Božić treba se nakupovati sranja. Ovdje sve radi 24/7 bez obzira što je za dan.
Također nema onih božićnih pjesama na radiju, koje do Božića postanu već dosadne.
Također sam skužio da Božić ne povezujem sa ama baš ničim Kršćanskim poput Isusa, ali imati bor je totalni MUST.
Zanimljivo je da kao odgojeni kršćanin uopće ne brinem o misi, bogu itd, ali bor moram imati. Ali kad malo bolje razmislite, počeo sam "učiti" o vjeri u školi, dok je bor bio prisutan od kako sam rođen.
I naravno bor nema baš nikakve veze sa Bogom, Isusom, ili Njegovim rođenjem.
Danas nakon posla idem kuglati sa kolegama, nakon toga idem lijepo u stan dekorirati si borić koji sam si kupio.
Sve to sasvim lijepo bez ikakve prisile. Ako želim mogu otići van u klub napiti se kao guzica. Sve u svemu nema one tlake da je to veliki praznik kojem se mora pristupi sa poštovanjem. I zato mi se sviđa ovaj Božić.
Sve u svemu Sretan Vam lagani Božić
25.12.2008. u 10:56 sati | 25 Komentara | Print | Link | Na vrh
Facebook ipak spaja ljude
Kao i većina ljudi imam account na Facebook-u. Ne mogu reći da sam razvio neku ovisnost prema njemu, kao većina ljudi, međutim moram priznati da ga koristim često. Pogotovo u svojem poslu, budući da putujem i izbivam iz Hrv. većinu godine, pruža mi puno informacija o ljudima sa kojima se ne mogu družiti, pa ako ništa bar tako ostajem dijelom njihovog života.
Nisam bio sad online neko vrijeme, međutim čitam, gledam ovo sranje sa Slovencima i facebook grupama koje smo otvorili. Evo bojkotirali proizvode od Slovenaca, a ja baš pred tjedan kupio baš bombone za grlobolju od Krke i to u Rusiji.. Hehehe.
Uglavnom spojim se na Facebook i vidim da imam poruku. Budući da je Skype "one and only" za komunikaciju sa ljudima koji su mi dragi, bio sam znatiželjan.
Evo javila mi se jako, jako draga prijateljica. Prijateljica sa kojom nisam pričao skoro godinu dana. I ne pričao, mislim da nismo poslali jedno drugome ama baš nikakvu, virtualnu, digitalnu ili realnu riječ, pogled ili bilo što drugo Jednog dana smo samo prestali komunicirati. Kao da smo prestali postojati jedan za drugog.
Najgore je bilo, i je, što mi je ta cura izričito draga i stvarno mi je falila. Kao što sam falio i ja njoj, hehehehe.
Zašto se nismo čuli godinu dana?
E pa sad, ovo je stvarno glupo, ali takvi smo. Naime nismo se posvađali, nismo se porječkali, ništa. Samo smo jedan prije mog odlaska digli željezne zavjesu. Iako je glavni razlog bio glupi ponos, stvar je zaštekala zbog jedne SMS poruke.
Naime par dana prije mojeg odlaska (tada još u Bahrainu) ja sam njoj poslao poruku da se nađemo. Sad kad ovo vrtim u glavi vidim koliko smo bili mamlazi. Užas.
Ona je poruku predvidjela, i naljutila se što sam otišao i nisam njoj se javio.
Ja sam se naljutio jer mi se nije javila prije nego sam otišao.
I samo zbog glupog ponosa i ne znam čega, nismo se čuli godinu dana. Ne mogu vjerovati da je da sam postao žrtvom nekog takvog klišeja.
Uglavnom, kupujem ja ljude na facebook-u (neka aplikacija ako slučajno ne znate) i kupio sam njenu frendicu i dobio poruku zašto sam kupio i što se dogodilo sa nama.
Nakon 5 min pričali smo kao da se ništa nije desilo. Naravno nakon što smo se međusobno nazvali budalama jer se nismo javili jedni drugima. Uglavnom da nema Facebook-a mislim da bi prošla još jedna godina ili puno više.
Upravo saznao da se ipak neću vidjeti sa njom još jedno duže vrijeme. Neće biti u Hrv. kad i ja. Šmrc.
P.S.
Pozdrav iz Petera.
Firefox rules. Zbloko mi se komp u toku pisanja teksta, restartao komp i startao FF i sve se vratilo. Sad da još proradi net u uredu da ovo objavim.
P.P.S.
Skužio da imamo blog little black book i crna mala knjižica (ista tematika, heheheh). Pozdrav i jednoj i drugoj.
A ja mislio da su dečki poznati što furaju “male crne knjižice”, a ne cure.
19.12.2008. u 11:23 sati | 16 Komentara | Print | Link | Na vrh
100-ti post
Došlo je do toga.
Nisam nikad mislio da će ovo potrajati ovako dugo, niti da ću biti na cool listi. Meni eto baš drago. Većina ljudi se ovdje osvrne po prošlosti i što su sve pisali i što su sve radili.
Ja ću samo reći da blog postoji od 03.09.2006.
To je sad već tri godine, i mogu reći da sam uživao. Nadam se da ste i Vi, te da će i dalje biti tako.
sjećam se kad sam mislio, imati blog tri godine, pa nemaš šanse da imam o čemu pisati.
Ah imam knedlu u grlu i suzu u oku.
Doživio sam puno toga, vidio puno toga, naučio puno toga, ali kao i uvijek život ide dalje. I neizrecivo sam zahvalan sretnoj zvijezdi ispod koje sam se rodio da mi je dopušteno da iskusim sve ovo.
Toliko o osvrtanju preko leđa. Nema smisla da idem dublje u Ako netko želi kopati po prošlosti, imate arhivu. Slobodno, biti će mi izričito drago. Čitajte i starije postove, brijem da su oni zanimljiviji, hehehehe.
Prvo najava oko mojeg sljedeće destinacije.
Iako sam najavio već u komentaru blogerici JJA, tako da je ona imala ekskluzivu, hehehe.
Moja sljedeća postaja na pola godine, najvjerojatnije pa i duže je Švicarska. Biti ću smješten u malom gradiću zvanom BERN. Ako LHC ipak napravi crnu rupu, ja ću vam prvi reći kako je u njoj, hehehe.
Sve u svemu ovo mi je prva "zapadna zemlja" u koju ću putovati. Švicarska sama po sebi je daleko od egzotičnih postaja sa kojih sam se javljao.
Međutim pokušati ću da postovi budu što luđi i zanimljiviji, kao i uvijek, iako mi to nekad ne uspijeva.
Također je čista suprotnost od zemlji u kojima sam bio. Sve su bile divlje, neorganizirane, dok je Švicarska, pa kao Švicarski sat, sve na svojem mjestu.
Novu godinu i Božić ću provesti u Peteru, tako da ćete imati izvještaj kako izgleda nova godina ovdje, a i Božić
Trebao bih napisati i onaj post o reviziji noćnih klubova.
Sve u svemu, čestitam samome sebi što sam dogurao tako daleko, uredništvu i svima ostalima koji su me podržavali. Iako mnogima 100 postova u tri godina jako malo, za mene je svaki post bio užitak, tako da sam malo sentimentalan. Računica da pišem 3 posta po mjesecu u prosjeku je isto razlog.
P.S.
Pozdrav iz toliko hladnog Petera danas, da mi se nos smrznuo.
17.12.2008. u 12:58 sati | 32 Komentara | Print | Link | Na vrh
Call of Duty
Ovdje se neće raditi o dubokoumnom postu.
Ovaj post će govoriti o video igricama.
Tko ne obožava video igrice možda neće biti toliko fasciniran postom, ali svejedno pogledajte slike. Nećete požaliti
Nažalost, iako moram reći da sam prilično ponosan na tu činjenicu, poprilični sam ovisnik o igricama. Međutim hvala bogu, odgojen sam ok, pa se mogu kontrolirati do određene razine.
Budući da putujem, ne igram po par mjeseci, međutim onda kod kuće igram i po 15h u komadu.
Ako tko prati razvoj game-rske industrije, zamijetit će znate pomake u tehnologiji, grafici itd. Malo prije je bilo održan Video Game Awards 2008.
Gledajući malo po netu, razina publiciteta i spektakl kojim je show održan, pokazuju da je današnja gamerska industrija poprilično dobro stojeća. Što ne ćudi s obzirom koliko djece jednostavno previše visi na kompjuteru.
Sve u svemu, iako stare igrice ne mogu konkurirati novima po kompleksnosti, uvijek postoje one igrice koje vas podsjećaju na neka udobna siječanja. Naravno ako volite igrice.
Call of Duty 2 me podsjeća na vremena kad je faks bio lagan. Najbolji osjećaj. Kad nisam morao brinuti previše o ispitima, novcima, jel ovo, jel ono.
Podsjeća me na frendov stan, na frendov prehladani ured. Na male prostore u koje se uspjelo zgurati 6,7 ljudi.
Na igranje igrice po 10 sati u komadu, bez odlaženja na WC, ili bilo čega ostalog.
Na zabavu koja se dobila time da se moglo psovati i dovikivati razne gadosti svojim kolegama, koji vas je ubio, ili ste vi njega raznijeli.
Ah dani LAN party-ija. Suza u oku mom.
Kolega radi u gradu koji se zove Norilsk. Ovim putem mu zahvaljujem što mi je dao da iskoristim njegove slike.
Noriljsk ili Norilsk je izvorno osnovan 1935. kao sovjetski logor za prisilni rad. Najsjeverniji je grad u Sibiru Ispod grada Noriljska nalaze se jedne od najvećih naslaga nikla na svijetu. Sukladno tome, rudarstvo i obrada rude su glavne industrije. Noriljsk je središte regije u kojoj se vade nikal, bakar, kobalt, platina i ugljen.
Godine 2001. Noriljsk je proglašen zatvorenim gradom za strance, a ulazne dozvole zahtijevaju se i za građane Ruske Federacije. I da prokleto je hladno tamo.
Budući da je zatvoren za strance, imate ekskluzivno pravo da ga malo vidite, samo ovdje.
Uglavnom kad sam vidio slike, prvo što mi je palo na pamet, kako bi se ovdje mogao sakriti sa snajperom i ubijati nadolazeće Nijemce, ili Ruse. Ovisno u kojoj ekipi ste.
Zašto mi je palo to na pamet. Pa zato jer nam je tokom našeg igranja, mapa zvana Pavlov dom, bila jedna od najzabavnijih.
Iako Pavlov dom, postoji i nalazi se u Volgogradu, ili Stalingradu, koji je na drugoj strani Rusije. Pavlov dom je bio bitno strateško sjedište u borbi za Stalingrad. Klikni ovdje za više info.
Međutim jednostavno je nevjerojatno, kako još uvijek postoji grad koji sliči ovome. Ili sam ja nostalgičan, prosudite sami.
Prvo slike iz igrice:
A sad grad. Imajte na umu da je ovo snimljeno sad, a ne pred 50 godina.:
P.S.
Lovi me prehlada.
Ustanovio ako otvorim Red Bull, da i nakon 2 dana još uvijek ima mjehuriće. Some strong shit.
Pozdrav iz Rusije.
16.12.2008. u 13:31 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh
Rubrika četvtkom : Kornelijev kutak (2)
Tema: Moskovske zvijeri
Moskva je prepuna predivnih stvorenja (ne mislim samo na žene, heheheh). Evo njih nekoliko koje sam uspio uloviti kamerom.
NAPOMENA: sve slike imaju copyright na sebi. Ako netko želi neku sliku u punoj velićini, molim da mi se javite na mail. Za vidjeti veću sliku, kliknite na nju.
P.S.
Kasnim jedan dan, ali bio sam zaposlen.
Pozdrav iz hladnog Peterburga.
13.12.2008. u 17:23 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh
Hrvatska:Rusija 3:3
Ovaj put se javljam sa sportskim postom. Kolega iz ureda nam je saznao za utakmicu gdje nastupaju (kao što vidite) Rusija i Hrvatska.
Ovaj put se radi o malom nogometu. Igrali su juniori. Iako možda i nije nešto jako zanimljivo, ipak smo išli, ako ništa drugo da pružamo podršku našima, također se nadajući, bar ja, da ćemo možda upoznati neke Hrvate.
Ipak je ovo više milijunski grad, valjda ima još Hrvata.
Pokušati ću malo opisati utakmicu, koga zanima, neka čita, a koga ne, ima sličice.
Počeli smo igrati poprilično sporo i mrtvo, što je vrlo brzo dovelo do 1:0 za hrvatsku. Iako me drugar iz pustinje uvjeravao da je mali nogomet poprilično dobar što se tiče golova, praktički nismo vidjeli neke velike akcije sa naše strane do kraja prvog poluvremena.
Iako je bilo par dobrih kontri sa naše strane, posjed lopte je uglavnom bio kod Rusa, koji su opsjedali naš gol, skoro pa konstantno. Jedina nada u ovome je bio naš mladi golman koji je bio čudo neviđeno.
Dečko je obranio svu silu udaraca, a bogme ih je bilo. Jednom je uspio čak obraniti tri udarca, jedan iza drugog i to sve iz šesterca (ili čega već). Kad je i treći put obranio, Rusi su već ludili. Bili tokom tog napada cijelo vrijeme na nogama, a gol nikako i nikako da dođe. Heheheheh.
Uglavnom pred kraj poluvremena smo uspjeli nekako dati gol pa smo na odmor otišli sa 1:1
Tokom poluvremena cheerleaderice(koje su bile i vrlo aktivne i tokom time-outa) su zabavljale, nažalost malobrojnu publiku.
Evo slika.
Hvala bogu slike su slikane daleko pa nije velika oštrina. Hvala bogu jer su sve bile klinke od 12-15 godina. Ipak su ovo bili juniori. A budući da su plesale, recimo, ne u skladu sa svojim godinama, ili možda jesu. Ne znam, nisam gledao još tako mlade cheerleader-ice. Ja uglavnom ne bi dao da mi kćerka tako pleše. Sve u svemu moram reći da su bile poprilično dobre i nadasve gipke, kao i sve Ruskinje.
Izvele su neke figure, koje nisam do sada vidio uživo, osim na nekim natjecanjima u Americi, gdje je ovo skoro pa nacionalni sport.
Vratimo se utakmici.
Drugo poluvrijeme je bilo puno puno bolje, bar za Hrvatsku.
Svi smo malo živnuli, dok su Rusi malo pokleknuli. Sve u svemu, naš savršen golman i razigrana momčad je dovelo čak do 3:1 za Hrvatsku.
Navijali smo koliko smo mogli, međutim, morali smo se natjecat sa ovime. A bili su stvarno usklađeni sa bubnjevima i svime.
Tako da smo se mi derali kad su oni bili tiho. Sve u svemu, bilo je zabavno. Pogotovo budući da smo bili JEDINI hrvati tamo, bar u publici.
Što je bilo fora, budući da su svi obraćali pažnju na nas, jer smo se mi jedini derali Hrvatska.
E nažalost kao i kod velikih, pa tako i mali, kod 3:1 su se opustili i onda je tip koji je dao svih tri gola za Rusiju izravno prekrasnim lobom na 3:2
I što se onda desilo.
Dobili smo glupi glupi gol u zadnjih 3 sekunde. Mislim ono užas. Turska all over again.
A već smo htjeli feštati da smo ih ipak pobijedili, kad su ipak uspjeli izjednačiti. Rusi su ipak bili prilično sretni sa 3:3
P.S.
Hrvata nije bilo. Inače mi se uvijek javi netko na blog, ali eto sad u gradu sa 5 milijuna stanovnika i ništa.
Drugo, evo bar bio na nekoj utakmici ovdje. Inače kod kuće ne bi išao na nešto ovako, ovdje je bilo prilično zabavno.
Pozdrav iz sad hladnog hladnog Petera. Prvi put da im je utrnula faca dok sam išao na posao.
09.12.2008. u 12:03 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
Note to myself 2
Obavezno instalirati, ugraditi, ili kaj god, striptiz štangu, šipku ili kaj već u stan.
Točnije u spavaću sobu. I ako treba platit školu striptiza, za buduću korisnicu te štange, šipke ili kaj već.
P.S.
Pozdrav iz Petera.
Upravo skužio što znaći živjeti ovako sjeverno. Odete doma iz kluba u 6 (noć) ustanete u 17 (noć) opet.
Post nije lektoriran jer je prekratki da bi se zezao sa time.
06.12.2008. u 16:35 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
Put u Moskvu
Ovaj vikend sam otišao u Moskvu na poslovni put. Trebao sam održati neku prezentaciju, koja je usput završila dobro. Čak i bolje nego sam očekivao.
Tako da ću malo o svojim doživljajima u Moskvi u ovome postu.
Budući da je Rusija velika velika zemlja, treba 6 sati putovanja sa vlakom između Moskve i Petera. Budući da je željeznički promet jako razvijeni u Rusiji, putovanje vlakom, je puno udobnije nego putovanje avionom. Ako nemate biznis klasu.
Budući da sam putovao sa vlakom 3 godine u Zagreb, kad se sjetim ZET-a dobijem napadaj tjeskobe. Međutim ovi vlakovi su na razini.
Dobio sam kartu prve kategorije. Za to dobijete spavače mjesto (noćni vlak od 23.30 do 8 ujutro) sasvim solidne veličine, TV sa kabelskom u vagonu, hranu i najbitnije imate room service. Međutim najbolje je da je vlak relativno tih, te vi ne gubite ništa vremena budući da spavate dok se vozite
Ovako je izgledao moj kupe. I sami vidite da putovati u ovome nije loše.
Malo me fotić na mobitelu počeo zezati. Tko mi da 4500kn za novi Samsung I8510. Ili bar polovicu
U vlaku sam razgovarao sa nekim rusom, na ruskom. Bio prilično ponosan na sebe i svoj ruski, budući da je razgovor išao i oko Jadranske obale i što kaj radi i ribarenja i zimskih sportova.
Kad stigao u Moskvu, dočekao me taksi sa ženskim vozačem. Još se čudim oko tih stvari. A šta ću.
Propustio sam priliku da odem na hokej utakmicu, što mi je iskreno žao, budući da je kvaliteta ovdje i doma neusporediva. Bili kolege i rekli da je super.
Tu noć je samo bio običan izlazak, ništa vrijedno spomena, osim vina koje smo popili. Mmmmm, bilo je predobro.
Ah da ipak ima anegdota, kao i uvijek sa taksijima.
Vraćali se mi kući i uzeli taksi na crno (obični ljudi koji stanu i povedu te za neki sitni novca). Vozimo se mi u Ladi prema mojoj metro stanici kad je krepao auto. I pokušava ga tip upaliti i pokušava i pokušava. Mi već htjeli izaći, međutim htjeli smo vidjeti dal će ga uspjeti upaliti. Budući da smo stali na uzbrdici, čovjek je pokušao upaliti auto na rikverc. Naime otpustio je ručnu i kad smo dobili malo brzine pokušavao je upaliti. Presmiješno. Kad mu nije uspjelo, izašli smo. Naravno nismo platili.
Odmah nakon toga smo uzeli drugi taksi, koji je smrdio po zelju da je to KATASTROFA. Tip nije imao pojma kud nas mora odvesti. Nikica je izvadio kartu i objašnjavao mu gdje i kako. I tada je tip stao i pitao ljude gdje i kamo.
Brick mi ispričao da nakon što su ostavili mene , on i kolega zaspao i tip ga budi da mu opet objasni gdje mora da ide. A uvijek vele da znaju kud moraju kad im velite destinaciju, uvijek.
Drugi dan smo bili u cirkusu. Ovome sam se veselio iskreno, budući da sam bio u cirkusu samo jednom prije. ali bilo davno davno kod kuće. Nažalost slike nemam, jer eto, ne može se slikati.
Cirkus je bio unutar dvorane, baš za to i koliko sam kužio ima već dugu tradiciju. Kupio malo skuplju kartu što mi je osiguralo prilično dobra mjesta.
Show je počeo prilično obećavajuće.
Prvo su bile akrobacije sa konjima, što je bilo prilično impresivno, ako ništa drugo jer je bilo 5 konja odjednom u ringu.
Zatim su došli, psi. Pudlice raznih veličina su radile sve i svašta. Definitivno high light predstave. Psi su bili neobično smiješni i neobično dresirani. Najbolje je bilo kad je pas radio salto unatrag. To se mora vidjeti. Bacao se kao nekakav pravi akrobat, uvijek znajući točno koliko mora da se zarotira da se dočeka na noge.
Nakon toga su bili medvjedi, koji su izgledali pomalo lijeni.
Nakon toga slijedila je neka mala cura na nekoj pravi u zraku. Jedino što mogu reći je "lijepo i nadasve fleksibilno"
Nakon ovog je sve otišlo k vragu.
Prvo su došli neki žongleri sa košarkaškim loptama. Sve u svemu citirao bi Kornelija "GAY NBA". Bez veze. Iako nije lako žonglirati sa velikim loptama i još k tome sa 5 njih, njihov ples i odjeća je bila sačuvaj bože. Slijedile su papige, koje iako su bile smiješne (vozile su bicikle, igrale košarku) nisu bile nešto spektakularne.
Najveće razočarenje je bilo ono što čemu sam se najviše veselio. A to akrobati na užetu. Naime imali su zaštitnu vrpcu oko pasa. Naravno da su imali, ipak je točka bila dobrih 15m u visini. Vrpca je ubila svaki "uuuuuuuuu" i svaki "aaaaaaaa". Toliko su se oslanjali na zaštitno uže da su sve točke izgledale jednostavno bez veze i bez imalo osjećaja za opasnost. A to je upravo ono što gledatelji žele. Pogotovo jedan dio točke gdje je uže bilo korišteno da omogući neku vratolomiju. Tako bi nju i ja mogao napraviti.
Sve u svemu, ja sam uvijek mislio da je Ruski cirkus nešto posebno, međutim moram reći da nisam baš bio nešto previše opčinjen. Drugi dio predstave su mi društvo pravile dvije cure, pa mi je ipak bilo ok. Heheheheh.
Morao bi otići na japanski ili neki blisko istočni, mislim da je taj puno bolji.
Trebao bi napomenuti da to nije putujući cirkus, veće stalni koji ima postavu, pa je i zato možda manje zanimljiv.
Jer svi znaju da su pravi cirkusi oni koji putuju iz grada u grad.
Ostatak posjeta je bio uobičajen.
P.S.
Pozdrav iz Petera.
Trebao bi napomenuti da ću još samo mjesec dana biti u Rusiji, i to je to. Ostati ću za novu godinu ovdje, tako da bi to trebalo biti zanimljivo.
04.12.2008. u 10:19 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
