pjesak u gaćama

Rubrika četvtkom : Kornelijev kutak (4)

Pozdrav.
Iako sam prije obećao da neću više pisati tekst kad objavljujem slike, moram najaviti tužnu vijest.
Ipak neću ići u Švicarsku. Nisam dobio radnu dozvolu, zbog nekih novih Švicarskih zakona. Sve u svemu, ovo je zadnji put da objavljujem da idem negdje, prije nego stvarno sletim u tu zemlju. Znao sam to od prvog dana posla, ali eto poveselio se, nadajući se da ću dobiti ok teren. Nije uspjelo.
Znači najave odsada otpadaju.

Pa nastavimo sa slikama. Malo kasnimo, ali zato imate veći broj slika.
Ovog puta radnja se odvija u Malti. Uživajte. Kao i uvijek, za uvećanu sliku, kliknite na nju.

30.01.2009. u 10:34 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kratko putovanje u Švedsku (2)

Krećemo dalje. Bio sam iznenađen sa količinom ljudi kojima se ovaj prijašnji post svidio.

Iako se desilo još par anegdota na putovanju, nažalost nemam baš još previše pisati o samome Štokholmu (opet, ako netko veli da se ne piše ovako neka se upuca), jer kako što sam rekao, Šveđani rade od 10 do 19. Ovo me da budem iskren razočaralo.
Uvijek kad odem u neki velegrad, očekujem da sve radi non-stop, da je noćni život lud, da je sve ono što bi svjetski velegradovi morali biti.
Prvu noć smo sletjeli malo kasnije, zbog prije navedenih problema. Budući da nam je hotel bio u samome centru, prvo što smo odlučili je bilo da se prošećemo jednom od glavnih ulica Štokholma. Ono što smo vidjeli me iznenadilo. Ulica prepuna trgovina, ali prazna. Nigdje žive duše. Poneki ljudi su se šetali ulicom ,ali općeniti događaj je bio u najmanju ruku razočaravajući. Par Šveđana mi reklo da inače ova ulica skroz bez veze. U hrvatskoj najbliže ovome je Ilica.
Međutim i u dijelu koji bi trebao načičkan klubovima i barovima, mi smo bili skoro pa jedini koji smo se šetali ulicama. Naravno logičko je da ako je standard viši da ljudi manje rade, plus činjenica da je zima i noć već u šest sati , ne pomaže. Ali za mene velegrad nikad ne spava.
E pa Štokholm spava.

Javi prijevoz je tip-top kao i za svaki grad ovog standarda, iako moram priznati da se metro (koji smo mi najviše koristili) ne može uspoređivati sa onim u Peteru. Iako je u nekim stanicama dizajn fora. Naime metro stanica ima izgled pećine, te je tekstura i oblik zidova sukladna tome. Jedino što sam zamijetio da nikakva teta ili striček ne govore koja je sljedeća stanica. Što može predstavljati problem ako niste od tamo.
Ako se varam neka me netko ispravi.

Za hranu i ostale stvar nemam pojma jer eto nisam stigao ništa "lokalnog" pojesti.
Jedino znam da Šveđani vole žesticu, ili sam bar tako čuo.

Imam par komentara na modu. Budući da je Švedska jedna od prijestolnica goth-a, ima jako puno djece koja se furaju na to. Osim broja ljudi, popularnost ovog muzičkog smjera se najviše vidi po broju dućana u kojem je moguće kupiti svakakve "goth" accessorise (lanci, narukvice sa bodljama, odjeća, itd).
Druga stvar što moram opet napomenuti, a to je ono što mi fali još iz Rusije je "kronični nedostatak minica u Hrvatskoj tokom zime". Naime vidjeli smo jako puno cura, koje imaju najkraće minice ikad. Kod nekih su bile tako kratke da mi je srce stalo. Iako da budem iskren to nije bila minica, već neka duža vesta koja je padala točno ispod guzice. A budući da većina tih cura nosi ispod debele štrample, tako da je vizualni dojam bombastičan. Zašto su kod Hrvatica tko popularne hlače ne bih znao.

Da konačno krenem i anegdotu.
A sad što se tiče anegdote. Je li možete pogoditi oko čega se vrti anegdota.

Izašli mi van u klub srijedom. Srijeda se zove mali petak. Tako da je srijeda jedini dan kad ćete naći ljude vani, ili nam je bar tako bilo rečeno.
Uglavnom došli do kafića. Kafić se nalazio u zgradi i tako da je sa jedne strane ulaz u jedan kafić sa druge u drugi. Dođemo mi do ulaza od prvo, i nakon što su nas dobro razmotrili, pitali su nas za godine. Rekli smo "middle twenties". Vratar nam je rekao da nam je onda bolje da odemo u onaj drugi klub, jer tamo je kao malo starija ekipa. To je automatski značilo da su o ovome mlade cure, što je prevagnulo u koji ćemo uči. Naravno ovaj sa mlađim ,ako nekome nije jasno. Ulaz platili karticom, naravno. I cugu isto. Kolika je cuga ne bih znao jer eto, plaća se karticom, tko će nakon 3 runde gledati što piše na računu, potpišeš i bok.
cure su u tom klubu bile "majti fajne" ili po hrvatskom, jako jako dobre. Naravno u usporedbi sa Ruskinjama, nisu bile toliko komunikativne. Ove bi više svrstao u Hrvatice, iako su puno pristojnije.

Nakon 3h ovaj bar se zatvorio, ali onaj sa starijom ekipom je radio do 5. Pa smo odlučili otići tamo. Međutim, nakon što smo prvi put ušli, ja sam već skoro vukao karticu za platit ulaz, kad je došao zaštitar i rekao da je Brick pijan, pa su nam zabranili ulaz. E tu je onda već nastao pakao. Prvo smo moljakali, pa smo se ulizivali, pa smo nekako uspjeli doći unutra, opet. Isti scenarij, ja već skoro platio ulaz, međutim tada smo svi već bili uzrujani "kako to da nas nisu pustili unutra govna jedna" pa smo malo glasnije na hrvatskom raspravljali o tome, kad je opet došao zaštitar i opet nas istjerao van.
E sad naravno da smo bili pijani, ali koja budala očekuje da nakon 3h ujutro netko dolazi trijezan pred ulaz kluba. Šveđani možda, mi smo ipak Balkanci vruće krvi. Kako bi Hybrid rekao, zli Njemici nam nisu dali da se zabavimo.
Po jednoj strani je to i bolje, jer da smo ušli, ubili bi se.

P.S.
Konačno se prijavio kod doktora. I kupio novi mobitel. Minuta šutnje za svoj K800 koji Vam je pružao veliku većinu slika na ovome blogu. Dobro došao Samsung i8510.

27.01.2009. u 10:03 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kratko putovanje u Švedsku (1)

Kako još uvijek čekam tu vizu za Švicarsku, u međuvremenu sam otišao, tj. poslali su me u Švedsku, točnije u Stolkhom.
Malo prije sam dobio neku obavijest da možda niti neću ići u Švicarsku. Sad u biti uopće ne znam što će biti od ovog i kud ću dalje. Neki legalno/financijski problemi, kao i obično. Nekako sam ogorčen, ali ajde neću o tome. Još uvijek se toplo nadam da ću ići, međutim...., ma nije bitno.

Uglavnom bili u Švedskoj. Iako možda ovaj post neće biti nešto zanimljiv, jer mislim da je ipak velika većina ljudi bila tamo.
Osobno nisam nikad bio tamo, tj. nisam nikad bio u zemljama u toj regiji. Pretpostavljam da svi znamo o njihovom standardu i ostalim stvarima. Međutim neke stvari su me prilično iznenadile.

Prvo iznenađenje mi je priredio SAS (avio kompanija). To što smo bili na pisti, pa su našli kvar, pa smo se morali vratit opet na parking da zamijene neki dio za klimu, te što smo čekali 1h nije bilo najčudnije.
Čudno je bilo da je ovo prva zračna kompanija u kojoj ne dobite ručak u avionu. Tj. dobijete ga, ali samo ako ga kupite. Moram reći da mi je ovo prvi put, a letio sam sa većinom europskih aviokompanija.
Iako ručak od 11€ ili koliko već (nisam siguran) nije bio loš, svejedno. Ovdje je već počela druga čudna stvar. Naravno iz principa ne bih platio toliko, međutim glad je nadvladala principe.

Kartice, plastika, kreditne. U Švedskoj se može ama baš sve platit karticom. To i nije čudno, koliko stvar navike, a njihov standard je ipak puno puno viši od našeg. Ipak, ovo mi je prvi put da 4 dana nisam morao dizati ni lipu u drugoj državi. Ideja da se kartice mogu koristit svugdje je super, ali draže mi je ipak imati neku lovu u hlačama. Dok dignete 200kn na bankomatu znate da imate 200kn manje. Kad platite karticom 200kn, NE znate da imate 200kn manje.

Stolkhom kao grad je lijep, vidi se na samome gradu da je standard države visok.

Staklo sve prisutno, a tokom noći sve to izgleda prekrasno.

Nažalost nismo stigli vidjeti puno grada, da ne spominjem da ga nismo vidjeli ama baš ništa po danu. Tečaji su trajali cijele dane. Ipak prošetali se po starome gradu. Moram priznati da je lijep. Atmosferu je poboljšalo snijeg i tama, što je dalo gradu poseban štih.
Evo slika:

Nažalost falim mi blic.

Iako smo odjeli u Sheraton-u, koji ima 5 zvjezdica, moram ovdje reći da bih mu osobno ipak skinuo zvjezdicu. Iako je hotel smješten u samome centar grada, hotel sam po sebi nije ipak za 5 zvjezdica. Za 5 zvjezdica, po meni, mu fali unutarnji bazen, te malo bolja wellness ponuda. Sobe su lijepe i na razini, međutim sve što spavaća soba je to kupaonica nije. Multimedijalna ponuda (Internet, filmovi za naručiti, televizor) je na razini.

Druga ili treća stvar, ne znam, koja me iznenadila je to što u nekim barovima konobari ne poslužuju. Naravno nije svugdje tako.
Međutim u jednom baru, nakon što smo ušli, prvo što smo dobili, je svaki svoju karticu, na koju se naplaćuju usluge. Iako izgleda fora i vrlo je lako dijeliti troškove, nema puno razlike između toga i da svaki da svoj iznos. Međutim glavna razlika je da konobari ne moraju baratati sa računima i papirima. Na izlazu povučete karticu i platite.
I tako ja i kolege odemo na kratku cugu. Sjedimo mi tako i sjedimo i polako nam sjeda u glavi da nas nitko neće poslužiti, pa sam ja otišao na šank da naručim cugu. Samo da napomenem da samo bili skoro sami, tako da nije bilo, nije nas vidio. Uglavnom dođem ja na šank, naručim bocu vina. Konobar mi dao mali pladanj, i na to natrpao bocu vina, bocu vode i 4 čaša. Stojim ja tako par sekundi kad sam shvatio da ih je dao meni, te mi je postalo jasno da ih on neće odnijeti do našeg stola. Pa sam na kraju odnio ja.
Sad ako sam dobro skužio ako je kafić poput ovakvog, tada ne računaju "servis charge" u cijenu. Nisam siguran.

Toliko za sada.

P.S.

Javili mi se neki ljudi par tjedana unatrage u vezi jednog portala. Tako da odsada možete sve moje postove pratiti i tamo. Imate link na desnoj strani. Ludilo.hr Posjetite ga. Ideja je poprilično zanimljiva, uređuju ga mladi ljudi, koji pokušavaju zbližiti ljude.
Za sada pozdrav iz Zagreba. Odoh na ručak.

24.01.2009. u 13:17 sati | 16 Komentara | Print | Link | Na vrh

Rubrika četvtkom : Kornelijev kutak (3)

Kornelije je nedavno posjetio London, tako da će sljedeća dva-tri izdanja biti iz Londona.
Slike su u crno-bijeloj tehnici. Počeli smo sa klasičnim znamenitostima.
Malo smo kaskali sa ovom rubrikom, ali eto opet krećemo dalje punom parom. Slike su kao i obično super.

Za pogledati fotku u većoj rezoluciji kliknite na nju.

P.S.
Pozdrav iz Zagreba, još uvijek.

15.01.2009. u 13:44 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh

Nema muzike bez alkohola

Budući da mi je odgođen put za Švicarsku, eto nije ni Švicarska administracija savršena kako se čini, guštam se u izlascima sa ljudima koje nisam vidio dugo.
Končano mi se poklopilo da su svi ljudi koji su mi dragi kod kuće (više manje), tako da moram ugrabiti priliku da se malo družim sa svakim.

Jer ova putovanja su smrt za socijalni život, bar što se tiče nekih dugotrajnih prijateljstva.
Nisam baš nešto postao ovih par dana, a nije da se nema materijala, čekam da mi Kornelije pošalje nove slike za svoju rubriku četvrtkom.
Velim trenutno mi se život sastoji od izlazaka i igranja kompjuterskih igrica. Dvije stvari koje mi najviše fale dok sam vani. Htio ići sa biciklom na sljeme, da se opet malo spuštamo po snijegu. Šišaš skijanje. Spuštanje niz sljeme po snijegu je zakon iskustvo. Obožavam to. Ima sve što želim u spustu. Akcija i strahovanje za život na prvoj trećini, ogromni i blatni dio na drugoj trećini (iako je sad prehladano, brijem da je sve tvrdo kao kamen) i za kraj se provoziti po trgu blatan kao svinja.
Problem je da smo budale pa tjeramo na sljeme. A to je smrt po ovoj temperaturi. Znojenje i hladnoća ne idu zajedno.

DA se vratim temi, opet sam odlutao, ali ovo je i takav post. Pišem jer mi je dosadno, a ne da izvijestim o nečemu.

Jučer se našao sa The Pilot-om. Da budem iskren, nakon što smo se upoznali u Bahrainu, nisam mislio da ćemo imati priliku družiti se u Zagrebu. Evo drago mi je da smo i dalje super frendovi.
Sad smo obojica neopterećeni poslom (na godišnjem sam do daljnjeg) odlučili otići van.
Nakon jednog kvratovskog birca... Kad malo razmislim, točno se vidi da sam dotepenac. Znam one glavne klubove bio sam u svima, međutim ima onih nekih malih noćnih klubova za koje nisam nikad čuo ni znao da postoje, a ipak su ok ili čak i bolji od ovih razvikanijih.

....odlučili smo otići u Šambalu (ako netko veli da se ne piše ovako ime kluba, neka se upuca). Čuo pričice o tome klubu, da je trenutno kao najbolji u Zagrebu, čitaj najveći, pa smo odlučili posjetit ga. E sad. Mogu birati ili auto ili alkohol. Budući da je hladnoća i ja sam se naviknuo na neki luksuz, ne pada mi na kraj pameti smrzavati se čekajući tramvaj ili tako nešto, već kao fina guzica koristim auto. Što u konačnosti rezultira mojom treznošću.
Naravno tu je i taksi, ali uz što sam gizdav sam i pizda pa mi se ga ne da plaćati, hehehheheheh.

I tako mi otišli u Šambalu, ostavili jake u autu, te trčali do ulaza kao idioti. Ok bili smo parkirani kod tehničkog muzeja (30m od ulaza), ali ipak ,brrrrrrrrr.

Kad smo došli u Šambalu, osim što smo cugali sokove evo što smo radili. Gledali smo FTV (Fashion TV) na ekranima pokraj šanka. Ok ovo smo radili zbog nostalgije, oni koji su me čitali od početka znaju zašto.
Bilo nam je dosadno i nikako se nismo mogli opustit i nekako se zabaviti. Tako da smo krenuli doma već u 2. Ok vratili se opet do 4 (zbog nekih cura, ali to sad nije bitno).

Sve u svemu skužili smo da smo bili previše trijezni. Kad sam bio mlađi, nekako smo prezirao ljude koji se nisu mogli zabaviti bez da se nacugaju. Naravno sad sam sam sebi morao uskočiti u usta. E sad ili sam prestari, ili je stvar u nečemu drugom nije mi jasno.
Ok moram priznati da mi je i Rusija malo pokvarila doživljaj, ali sve u svemu Šambala je ok klub. Tipični masovnjak. Osim onih svjetala, koja su užas. Prejaka su skroz. Hodao sam kao muha bez glave, udarajući se u ljude kad me svjetlo obasjalo.

Naravno kad bih bio pijani i pripit to mi uopće ne bi smetalo. Zanimljivo je da dok sam pijan da imam reflektor uperen u oko ne bih mi smetalo, a sad sam negodovao kao starac. Ipak svjetla su prejaka.

Sad sam nekako odlutao u postu, to je kad pišem post i surfam, gledam youtube, dopisujem se na dva jezika.
Ovo gledam, zanimljivo: http://www.youtube.com/watch?v=N6tLRCDqJ2c&NR=1

Sad ćemo se sljedeći put nacugati pa ćemo onda izaći van, te vidjeti dal će to promijeniti stvari.
Prokleto bilo ako se to desi. Stvarno je žalosno mi glupi mozak mora biti pod utjecajem opijata da bi se mogao opustit. A nekako mislim da je to problem.

Inače ako se netko izgubio u postu, jer ja jesam, pričao sam o tome kako moram biti pijan da bi se zabavio. A uvijek sam prezirao ljude koji su tako razmišljali.

P.S.
Joj koliko teksta, sad opet to lektorirati, kako mrzim to.
Pozdrav iz kreveta u Zagrebu. Joj moram na ručak a ne da mi se. Moram jesti opet sam smršavio, da je to ne normalno

11.01.2009. u 15:29 sati | 16 Komentara | Print | Link | Na vrh

By By Rusija

..... halo Švicarska. Nećemo još skakati pred rudo. O tome još malo kasnije.
Ovo mi je zadnji dan u Peteru, tj. zadnji sat. Tako da je ovo oproštajni post od Rusije. U dobroj tradiciji, koja će se nastaviti, nadam se, napisati ću post u obliku "Falit će mi", "Neće mi faliti". Pa bez puno okolišanja, krenimo.

Faliti će mi:

Ruske djevuške: Sad će ljudi ovdje kolutati očima, ali bar sam iskren. Uz sve mitove koji haraju oko Ruskinja, većina njih je istinita. Prelijepe su, pristupačne su, prelijepe. Vole se dotjerivati. Ipak najviše će mi faliti šetnja pokraj ulaza banke kad idem u ured. Mislim da u toj banci rade najseksi zaposlenice. Naravno uniforma koja ima propisanu usku košulju, vrlo kratki šos sa rezom na guzici, koji ide baš do guzice, heheheh. Vrlo visoke potpetice. Meni uvijek neke fantazije o office chick pucaju.

Grad Peterburg:

Gad kao grad je prekrasan. Iako sam gledao sličice Bern-a, mislim da će Peter ostati najljepši grad u kojem sam bio do sada. Količina povijesti, umjetnosti, sitnica za otkriti jednostavno daje gradu nevjerojatni šarm. Taj šarm se da budem iskren još povećava kad je hladno, pretvarajući ga istovremeno u klasični Ruski grad, ali ipak sa europskom kulturom. Hodati po Njevskom, po parkovima, po velikim trgovima, uz rijeku. Ma prelijepo.

Metro, te javni/osobni prijevoz: Metro u Peteru je posebno lijep. Iako se do sada nisam nikad vozio u metro prije, pa sam možda zato opčinjen. Ipak metro koji je prekrasan, čist, funkcionalan i u isto vrijeme vrlo vrlo koristan. Što više da velim. Druga stvar koja je dobra je da možete zaustaviti auto, bilo koji auto dogovoriti cijenu i vozite se za jeftine pare svugdje.

Rusko gostoprimstvo: Prijazni ljudi, sa kojima je lako uspostaviti kontakt. Voljni pomoći. Bar oni koje sam ja upoznao. Posebna zahvala svim Rusima koji su mi postali dragi prijatelji i koji su mi olakšali boravak ovdje.

Noćni život: Koji mi je tako drugačiji i življi od onog doma, da mi je donekle upropašten svaki budući izlazak u Hrvatskoj. Ljudi koji su cijele noći na podiju, mogućnost upoznavanja novih ljudi. Činjenica da smo mogli u svaki klub glumeći strance, hihihihh. Sve u svemu, faliti će mi izlasci. Nema smisla da nastavljam. Ovo se nastavlja na prvi "Fali mi"

Neće mi faliti:

Hladnoća: Iako volim misliti da budući da sam sa sjevera hrvatske, podnosim hladnoću sasvim ok, istina je malo drugačija. Dvije godine terena u tropskim zemljama je učinila svoje i plus 50 mi je puno draže nego minus 20. Iako moram priznati da je vidjeti zamrznutu Nevu, ipak poseban prizor.

Hrana: Hrana mi ama baš nikako ne neće faliti. Ovdje ne ulaze juhe, koje su predobre. Sve ostalo mi nije nikako drago. Male porcije, bljutavost hrane, činjenica da Rusi jednostavno ne znaju napraviti grilano meso. Vrhnje je sve prisutno. Na mesu, juhama (ovo je čak dobro), prilozima. Mislim što je previše je previše. Ipak Miss Unreal (frendica sa kojom sam proveo Novu godinu) mi je ipak pokazala da ima dosta toga što nisam probao a moglo bi biti dobro. Međutim svakodnevna hrana mi nikako neće faliti. Crni kruh. E sad problem je da je njihova hrana zdrava, što nažalost puno govori o mojoj prehrani. Moram na mjerenje masnoće u krvi. K vragu

Uzrečica "Come on it's Russia": Rusi jednostavno vole ovo govoriti bilo kad ima pokažeš na nelogičnost u nečemu, ili još bolje ako ustanoviš da nešto ne valja ili bi moglo bolje. Sve u svemu, ako vam netko ovo veli, ne možete ništa nego prihvatit neke stvari takvim kakve jesu. Meni ponekad ide na živce.

Moja lijenost učenja Ruskog: Iako sam naučio čitati ćirilicu, čak i u realnom vremenu ponekad, heheh. Bio sam ovdje 6mj i što sam naučio. Ništa zamjetljivog. Iako sad već mogu loviti razgovor do te mjere da mogu pratit generalnu nit, razgovor mi je drek. Iako se tješim se time da su svi Rusi oko mene govorili engleski, istina je da se nisam trudio. I mrzim se zbog toga.

Dućani: Činjenica da je većina dućana strogo prehrambena. Kozmetika je opet u posebnim dućanima, neke stvari za stan opet u trećem. Veliki dućani su van grada (čitaj pola sata vožnje metrom, i to ne po gužvi). Ovi prehrambenih kojih ima na svakom kutu, opet kao što sam rekao već imaju po meni mali izbor nekih artikala. Naravno osim alkohola.

Ovo je trećina dućana. Da ne napominjem da još postoji zaključan ormar sa skupom cugom, ali zato nemaju pola normalnih stvari. Hehehehe

Zanimljivosti:

Evo samo par, koji mi trenutno padaju na pamet

Rusi čestitaju Novu godinu na Staru godinu: Iako dočekaju novu i odbrojavaju, službene čestitke, SMS želje šalju 31.12. I ne mislim da to rade da ne moraju prije, već oni jednostavno čestitaju Novu prije nego ona dođe. Meni čudno, ali eto Miss Unreal rekla da je to tako. Ipak njihova čestitka nije "Sretna Nova" već " Sa novim godom" što znači da požele sve najbolje sa novim, pa je možda logično što čestitaju prije. Tako da sam ove godine čestito 4 nove. Ruska, Hrvatska, Ruska vremenska zona, Hrvatska vremenska zona.

Slika govori sve:

Kako znate da kupujete kvalitetnu salamu. Pa u Rusiji lako. Skupa i kvalitetna salama ima zaštitu protiv krađe. Kad sam vidio ovo prvi put ostao sam paf. Iako neke stvari su jasnije kad se čuju priče iz doba Ruske krize.

P.S.
Pozdrav iz Rusije. Neću napisati zadnji, jer se toplo nadam da ću se vratit, ako ništa drugo kao turist.