Što znači biti nova država
Vidim da je moj odlazak u Kosovo bio poprilično popraćen. Očito su loši tereni uvijek puno bolje praćeni nego dobri. Ima tu neke logike. Prošao je prvi tjedan ovdje, još samo vikend. Još uvijek nemam nešto puno slika, ali polako se sakupljaju za prvi slikovni izvještaj iz Prištine.
Još par dana i pridružiti će mi se kolega iz ureda tako da će onda biti i puno zabavnije. Ako ništa možemo kupiti cugu i piti u stanu. Vrijeme ovdje je prekrasno. Budući da mi je susjedstvo na brdu, kao što sam rekao, uvijek se budim sa suncem. Jedva čekam da još malo zatopli pa da se sav snijeg otopi. Iako nažalost nekad ovako puno sunca ne ide na ruku samoj Prištini. Tada na vidjelo dolaze neke sitnice i detalji koje je bolje ne vidjeti.
Evo ljudi se još uvijek love za glavu kad im velim da sam ovdje. I komentari su bili slične prirode. Ali samo da za ubuduće napomenem da mi je jasno da ipak imam bolji standard ovdje nego neki ljudi. I zahvalan sam na tome, da ne bi ispalo da se nešto preseravam. Sljedećeg tjedna počinjemo sa testiranjima tako da će polako dolaziti i slike iz malih sela i manjih mjesta. Baš me zanima kako sve to izgleda. Nažalost nemam svoj auto ovdje. A sreća je da je Priština puno manja nego sam mislio, te sam još uz to prilično blizu centra grada, ako se to tako može nazvati.
Naslov posta se odnosi na činjenicu da iako je Kosovo priznato od sada već dosta država, no u nekim pogledima ona je još uvijek samo dio Srbije.
Nedavno je na naslovnici blog bio post kako je Kosovo konačno priznato kao posebna država od programa Google Earth. Naime Kosovo još uvijek nigdje (ili bar gdje sam ja gledao) ne možete izabrati kao državu. Tako da kod bilo kakve registracije morate nešto drugo. Skype i Facebook su jedno od prvih servisa koje ne priznaju Kosovo kao zasebnu državu. Naravno da ovo nije od nacionalne važnosti, jer nekako sumnjam da je ovdje to trenutno ljudima bitno. Ali ipak Kosovo je kao država već godinu dana neovisna.
Druga stvar koja pokazuje da država još ima dosta rada da bude neovisna je banalna stvar kao "country code" Znate to je predbroj koji ukucate prije nego zovete neku zemlju. Hrvatska je +385 ako niste znali.
Kosovo ima tri predbroja.
Slovenski, budući da je jedan od operatera slovenski. Drugi je Srpski, treći je registriran na Monako. Evo sad znate da možete osim igrica sa porezom možete imati i predbroj od te države. Ovo stvarno nisam znao. Opet možda nije od važnosti, ali ipak.
UN je sveprisutan. Zgrada operatera kod kojeg radim se nalazi u industrijskoj zoni. Osim nas i par trgovačkih centara, većinu industrijske zone zauzima UN. Napraviti ću par slika da dobite dojam. Za sada još nisam upućen u lokalnu politiku, pa ne znam koliko još misle ostati. Međutim nekako misli da lokalna policija još nije dorasla zadaći. Pogotovo kad vidim promet, hehehehe.
P.S.
Toliko za sada. Uživajte i puno sunčanih pozdrava iz Prištine.
Kako se pravilno piše predbroj. Jel ovako ili pred broj ili pred-broj. Nije da je bitno, ali da se vidi da se trudim, heheheheh
27.02.2009. u 09:34 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh
Kosovo je točan odgovor + UPDATE
Svi ste pogodili. Nagradu nažalost nemam. U biti nagrada će vam biti postovi iz Kosova. Ne znam otkuda da počnem. Uobičajeno u ovim prvim tekstovima pišem o samoj zemlji, nekim stvarima, međutim ne mogu reći da sam još sredio dojmove.
Ipak mi se cijeli dan svodi na to da ode na posao vratim se u stan i tamo sam dok opet ne odem na posao. Iako moram napomenuti da smo jučer otišli na cugu. Ovdje ima par još par Hrvata, čak smo svi smješteni u istoj zgradi, tako da su me malo izveli van.
Prvo bih ipak napomenuo činjenicu da ovdje nije toliko loše. Kome god veli da idem u Kosovo svi se love za glavu, dižući pogled u nebeske visine, pitajući se kako sam pobogu završio ovdje. Mislim da ljudi imaju neke predrasude oko ovog područja.
Naravno situacija nije bajna, kao što ćete čuti tokom postova, međutim nije da se nalazim u ratnoj zoni, ne puca se, nije jad i bijeda (toliko velika koliko ljudi govore). Nalazim se u Prištini, tako da ne mogu suditi još kako je u okolnim selima. Međutim kakve sam ja sreće saznati ču i to jer tokom ovog projekta provoziti ću se cijelim Kosovom. Gore dolje, lijevo desno, poprijeko i uzduž, uffff, biti će naporno.
Uglavnom prvi dojmovi.
Pa ne mogu reći da su bili bajni. Ipak to je više zbog snijega kojeg ovdje još ima svugdje. Kosovo je ipak prilično gorovito, te je na 600-700m nadmorske visine. A vjerujte mi kad izađete van i puhne vjetar osjeti se tih 500 metara razlike jako jako dobro. Ljudi su mi rekli da je ovdje temperatura padala i ispod -20. Na sreću nisam onda bio ovdje.
Smješten sam u stanu, za koji mogu reći da je super. Veliki, svijetao, prozračan, lijepo uređen. Zanemariti ču činjenicu da je u taj stan dva put provaljeno dok je jedan kolega bio ovdje. Zbog toga jedan balkon imam pod rešetkama, ali eto što je tu je. Još malo trzam na neke zvukove u noći, ali ubrzo se privikavam. Sad već spavam kao bebica.
Kad sam ušao u stan jedina razlika između prelijepog stana u Kosovu i Zagrebu je bio alternator (UPS) i ogroman akumulator smješten u hodnik. Naime recesije struja ovdje su normalna stvar.
Jeste li znali da u Prištini semafori rade do ponoć. A šta onda, ne znam. Kolaps, najvjerojatnije. Iako puno puta i po danu ima semafora koji ne rade, tako da onda po noći nije uopče problem. Sve u svemu nalazim se kao u "boljem" susjedstvu. Tu ljudi plaćaju struju pa su recesije "vrlo" kratkotrajne.
Nalazim se u tzv. "Sunny Hill" susjedstvu. I mogu reći da je stvarno sunčano, i brdovito. Dok će biti toplije, dva puta uz brdo i niz brdo i biti ću fit. Vrijeme ovdje je prekrasno, osim sto je toliko hladno da se snijeg ne topi.
Priština je ružan grad (tako su mi rekli iako sve više i ja dijelim to mišljenje), ovdje nema sumnje. Samo čekam da se otopi snijeg da vidim i to smeće o kojem pričaju. Više o gradu drugi put.Hrana, cure ostalo, pa sve čete ćuti. Recimo da sam jeo ćevape i Chicken Tikka, što je sve samo ne odavde.
Inače prekjučer u 4 ujutro sam ožednio i upalio svjetlo u dnevnoj. Kako sam upalio po prekidaču tako je žarulja EKSPLODIRALA. Ali doslovce. Već sam mislio da mi netko puca po stanu. Zaiskrilo se, zadimilo i raznijelo. Stakla je bilo po cijeloj dnevni. Moram sam posisati sve. Samo je grlo ostalo u lampi, koju još nisam izvadio. Tako da još uvijek nemam struju u dnevnoj, cijeloj. Hvala bogu TV je spojen na UPS pa radi. I imam MTV i Cartoon Network , i wireless Internet i, i, (previše i u ovoj rečenici) i sretan sam. Ja sretan.
Evo toliko za sada, uskoro više o svemu i malo slika. I malo o vranama.
P.S.
Pozdrav iz Prištine. Možda uskoro promijenim dizajn. Radi se na tome.
UPDATE:
Nakon dvije i pol godine bloga, (a ne tri, hihihih) konačno sam i ja napravio dizajn. Unajmio najbolje dizajnere i nakon 5000000000 mailova između mene i majstora dobili smo ovo.
Je li Vam se sviđa?
Ovim putem htio bih se zahvaliti blogeru Yashaskar templates koji me trpio. Preporučujem ga iz svega srca. Puno hvala majstore na ovome.
25.02.2009. u 11:28 sati | 26 Komentara | Print | Link | Na vrh
U najmlađoj državi u Europi
Najavljivao i najavljivao (sad se vratilo da me ugrize za guzicu, iako da se opravdam ja nisam kriv) da ću otići u Švicarsku, međutim ništa od toga. Bio kod kuće skoro pa dva mjesec dana. Ljudi su me već doslovce tjerali na teren. To je kad ih naviknete na činjenicu da vas ne viđaju puno. Onda kad vas i mogu im ne paše, heheheh.
Uglavnom desilo se da sam iz skoro najbogatije države u Europi otišao u najsiromašniju (ili se bar tako veli)
Je li ste pogodili o kojoj je državi riječ? Iako netko nju ne smatra državom, hehehe. Pred par dana imala je vatrenu proslavu neovisnosti. Dobro da nisam bio u to vrijeme ovdje. Rekli su mi da se pucalo kao u ratno vrijeme.
Uglavnom biti ću ovdje jedno duže vrijeme. Ovaj post će biti kratak. Dok još malo sredim dojmove, napisati ću neki malo duži post. Također obećavam Lipoj Mari da će doći i drugi dio post o muzeju. Jednostavno mi se nije dalo pisat sad dok sam bio kod kuče.
Pa evo dok vi pogađate u koju sam državu otišao, evo par "nebeskih slika". Za one koji ne putuju avionom. Da vidite malo kako to izgleda.
P.S.
Za sada sve izgleda ok. Hehehehehe.
Pusa iz ..... (o tome u sljedećem postu). Iako nije da je neka tajna gdje sam. Svatko normalan će znati gdje sam.
23.02.2009. u 14:50 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh
Rubrika četvtkom : Kornelijev kutak (5)
London u boji.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
P.S.
Vidim da nikog jako ne zanima umjetnost, hehehehehe.
Pozdrav iz Zagreba
12.02.2009. u 12:00 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh
Hermitage (1)
Već i sve ptice na grani znaju da uvijek tvrdim da je ovo putopisni blog. E budući da sam trenutno još uvijek u Hrvatskoj, upao u neki job vakuum, malo rjeđe postam. Ali hvala bogu bio sam lijen i kad sam bio u Rusiji, pa mi je ostalo dosta materijala za postanje sad. U biti nisam bio lijen, već sam znao da će se ovo desiti, pa pokušavam uvijek štetiti par tema za crne dane.
Evo ovaj post će biti o najvećem muzeju na svijetu. Ako niste znali u Peteru je smješten muzej Hermitage. Muzej je smješten u Zimskoj palači u centru Petrograda. U samome muzeju je smješteno preko 3 milijuna eksponata. Ima negdje jedna zanimljiva informacija. Ako uz svaku sliku stanete samo par sekundi trebati će vam dvije, tri godine da pogledate sve što se nalazi u muzeju. Iako mi ovo zvučalo kao čista propaganda kad sam posjetio muzej bilo mi je sve jasno.
Muzej je ogroman, ali doslovce ogroman. Ja sam bio u njemu 4 sata, i samo sam šetao. Znaci praktički nisam stao niti uz jednu sliku, kip, ili sto već, te sam još uvijek bio pod dojmom da nisam vidio polovinu.
Ovdje ću više pisati o svojem dojmu. Za više informacija otiđite na ovu stranicu.
Jedino imajte na umu da muzej ne radi ponedjeljkom. Iako su ulaznice razumne cijene, cijena ne bi trebala i neće nikome biti prepreka da ne uđe.
Moram priznati da nisam preveliki ljubitelj umjetnosti, još manji poznavatelj umjetnosti, tako da ću malo više o samome muzeju nego o blagima koje sadrži. Naime, mene je sama palača puno više opčinila, od samih slika. Kad se vidi raskoš i veličina dvorana, hodnika, jednostavno ostanete bez riječi.
Kad sve to začinite sa prekrasnim djelima ljudske ruke, jednostavno vas obuzme onaj osjećaj poniznosti. Osjećaj da imate priliku vidjeti svu ljepotu i čaroliju moći ljudske mašte i stvaralaštva. Predivno.
Evo i slika. Budući da stvarno imam puno slika, pokušati ću ovo podijeliti u dva posta. Tak da dočaram svu ljepotu. I vanjsku i unutrašnju. Naravno popraćeno komentarima.
Pa počnimo od vana.
Sam muzej, tj. palača je umjetnost. Prvo trg na kojem se nalazi muzej. Imao sam sreću da doživim muzej u ljetnom i zimskom duhu. Zimski je ljepši.
Imajte na umu da slike slikane mobitelom, ali biti će Vam dovoljno da dobijete poriv da ga posjetite.
Ova panorama je malo uska, ali nadam se da vidite bar nešto.
Predvorje. Ovo vam samo naznačuje na veličinu palače. Dok sam bio u posjeti, već tada je bilo dosta ljudi koji su čistili. Pokušao sam zamisliti koja vojska posluge je bila potrebna da ovo uzdržavaju. Da ne govorim o grijanju.
Obratite pažnju na detalje. Oni Vam govore sve.
Pogled iz sjeverne strane palače.
Jedno umjetničko djelo. Iako je bilo i boljih, meni je ova zapela za oko, hihhhii.
Jedna od najljepših meni dvorana. Dvorana za bal. Neka mi sad lipa mare veli dal su takve i u Austriji. Međutim ova mi je predivna. Bez problema možete zamisliti ljude kako se vrte u ritmu muzike.
Jedna od dvorana sa slikama, iako su skoro sve sa slikama. Međutim ova mi se jako sviđala.
P.S.
Pozdrav iz Zagreba. Još par slika u ovoj temi uskoro.
10.02.2009. u 10:29 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh
Na bijelo Sljeme biciklom
Nisam nikad znao kako da definiram Sljeme, je li kao brdo ili kao planinu.
Ne znam što već je, ali ovaj vikend je za mene, Kornelija i frenda bila planina i pol. Naime jedne godine smo otišli na Sljeme po zimskim uvjetima, pa od tada pokušavamo to češće raditi, ili bar onda kad nam za to dopuštaju uvjeti.
Ova subota je bila jedan od rijetkih dana, kad nije padalo neko sranje, temperatura je bila prihvatljive nizine. Tako da smo odlučili otići na sljeme sa biciklima.
Od podnožja sljemena, tj. od poznatog tunela pa sve do vrha postoje 44 autobusne stanice. Svaka autobusna stanica je označena brojem i udaljenošću do sljedeće stanice. Budući da je vrlo lako saznati (po broju stanice) koliko vam još treba do vrha, ja ovih 44 stanice zovem 44 krugova pakla.
Najgora je prva trećina i zadnja trećina. Na zadnjoj već mišići peru, deru i viču, "konju, stani i odmori se", dok na prvoj mislite samo „tek sam ovdje tek sam ovdje“.
Prvi problem je bio da smo ja i Kornelije bili užasno van forme. Ovo mi je prvi put da sam skoro pa polovinu puta gurao bicikl gore. Samo da se razumijemo, gore smo išli po cesti, koja je začudo bila čista i bez trunčice leda.
Drugi i meni najveći problem je bio da su biciklističke staze bile zatrpane snijegom, tako da smo se morali spustit po cesti natrag dolje.
Kornelije ima više bicikl za to pa on tu više uživa od mene.
Samo da velim, da onaj tko tvrdi da ljudi skijaju vani ili ne dolaze na sljeme SERU. Naime tokom našeg uspona prestiglo nas je bar milijun auta. A na vrhu su bili parkirani od Puntijarke sve do Grafičara.
Temperatura bila oko -7 (što i nije nešto strašno).
Evo i par savjeta ako želite biciklom na sljeme, po zimi:
- Nosite slojevitu odjeću. Bar dva sloja, na nogama i tijelu, plus neka dobra biciklistička jakna (zimska). Bitno je da generiranu toplinu zadržite unutar jakne, inače čete imati problema, a opet da je jakna dovoljna lagana. Samo noge vam generiraju dovoljno topline za grijanje pola Zagreba.
- imati dva seta odjeće. Jer se na vrhu morate presvući. Jer se oznojite tako da promočite tri sloja odjeće.
Naravno možete kupiti specijaliziranu zimsku biciklističku odjeću, pa nećete imati potrebu za toliko slojeva. Ali čete se iskeširati malo više.
- Čak ako imate i kvalitetniji bicikl, on će vam se malo ukočiti, pogotovo sajle za kočnice. Imajte to na umu ako morate naglo kočiti. Ako imate hidrauliku nećete imati te probleme.
- Iako je hladno, znojiti čete se kao i da je plus 20. Zato je bitno da ponesete izotonično piće. Voda nije dovoljna.
- Razlika između zimskog penjanja i ljetnog su pauze. U zimi ne smijete niti u jednom trenutku stajati na mjestu više od pet minuta. Nije problem samo da se ohladite, nego se vaši mišići ohlade, što je još gore. Sjećam se kad smo jednom prije frenda morali doslovce skidati sa bajka, koliko se ukočio.
- imati neki dobar sistem disanja. Moje je
udisaj, udisaj, udisaj
uzdisaj, izdisaj, izdisaj
Te pokušati disati kroz nos. Ako počnete dahtati bez veze, samo će vam otići grlo.
- Uzeti neke čokoladice. Moj izbor su Corny. Stvarno vraća energiju.
- Ako se mislite spuštati po cesti, OBVAEZNO uzeti kvalitetne rukavice. I pod kvalitetne ne mislim debele. Spuštanje niz cestu znači brzine i do 60km/h, ovisi o tipu bicikla. Vjerujte mi smrzne vam se sve, ali baš sve. Kod muških baš sve, heheheheheh. Meni se jednom zaledile očne jabučice, nisam mogao treptati.
- Spuštanje niz šumu, e pa za to vam treba bolji bajk, iskustvo, zaštita, hladna glava, te po mogućnosti vodo otpornija odjeća.
- ako se spuštate niz šumu, imate čete više blata na sebi nego ikad u životu.
- nemojte ići po zimi na sljeme, ako vam je to prvi put. Morate biti sigurni da možete to. Naravno uvijek se možete vratit, ali onda nije fora.
Uskoro par slika i filmića.
I tako dok sam ja dahtao i tjerao i plakao, razmišljajući kako su Danteovih 9 krugova pakla ništa prema mojih 44, primijetio sam da je krajolik prekrasan. Pogotovo kad je cesta pusta i nema nikog. Ako ništa isplati se ići zbog toga.
Evo par primjera.
Prekrasno zar ne?
Bio je jedan bio, pred vrh, obavijen u maglu. Samo nažalost na umu mi je bilo sve osim slikanja. Prekrasno, kao da ste ušli u neki poseban film.
Evo i par slika da dokažem da smo stvarno bili na Sljemenu.
I šećer za kraj. Malo filmića. Za maksimalni doživljaj brzine (koja nažalost nije bila prevelika) pojačajte zvuk na maksimum.
03.02.2009. u 09:59 sati | 16 Komentara | Print | Link | Na vrh
