Rubrika : Kornelijev kutak (5)
Ovo je isto Moskva
P.S.
Nije četvrak, ali ipak. Puno pozdrava iz Kosova.
30.03.2009. u 12:57 sati | 14 Komentara | Print | Link | Na vrh
Par savjeta i natuknica.
Upravo mi je otišlo u nepovrat hrpa hrpa hrpa teksta. Ali neću da psujem. hjičovjfvijvojrbvčjviojvijqivjiovjsčojaoijij. Ok, ispočetka opet. erijrčofvjqrfvjvijrwjvfsvćcpaekrj. Evo prestajem.
Kako sam već mjesec dana ovdje odlučio sam napisati klasičan putopisni post. Ovaj put samo tekst. Malo predaha od slika, kojih je bilo puno puno u zadnje vrijeme. Stvari na koje morate pripaziti, savjeti oko nekih svakodnevnih stvari, te moj pogled na sve to. I par anegdotica, koje nikako da me zaobiđu
Jezik:
Kad sam došao ovdje, bio sam duboko uvjeren da je ovo zemlja gdje neću morati pričati strani jezik. Ipak je Kosovo bilo pod Srbijom dugo vremena, pa sam mislio da je znanje srpskog normalna stvar. Međutim iskazalo se da situacija ovdje nije baš tako jednostavna. Uglavnom bio sam u krivu i ima puno ljudi koji ne govore hrvatsko/srpski jezik. Tek sam kasnije saznao da je srpski jezik maknut iz školskog programa 91. godine. Zbog te činjenice imate situaciju da ako je osoba mlađa veće su šanse da ne zna naš jezik. Međutim i ovdje situacija nije baš čista. Stvar je u tome da mlađi ljudi razumiju hrvatski, međutim ne govore ga dobro ili imaju probleme sa govorom. Imamo par kolega u uredu za koje sam bi se mogao zakleti da ne govore naš jezik. Pričali smo normalno na engleskom, dok jednog dana jednostavno nije progovorio Hrvatski.
Cijelu stvar komplicira situacija sa Srbima. Budući da su naši jezici isti, može se desiti da znaju govoriti naš jezik, međutim odbijaju ga koristit. Sve u svemu nema pravila da li neka osoba zna ili ne zna Hrvatski jezik.. Ako mislite nešto govoriti na hrvatskom misleći da Vas neće razumjeti, razmislite što govorite. Mi se baš ne držimo toga, heheheh.
Stariji ljudi uglavnom gore Hrvatski bez problema, iako opet se može desiti da ga neće koristit. Sad da li se morate bojati korištenja Hrvatskog da Vas ne zamjene sa Srbima, jer eto kao oni se baš i ne vole. Bojati se ne morate, dapače mi nismo imali nikakvu situaciju gdje bi bilo problema, iako smo vidjeli par čudnih faca i namrštenih pogleda kad su skužili koji jezik govorimo.
Po restoranima i nekim takvim mjestima koristimo engleski( koji je poprilično raširen, prisutnost KFOR-a i UN-a). Međutim u većini situacija konobar čuje jezik kojim pričate. Ako dođe sa pitanjem "otkuda ste", onda ste na konju i možete pričati sa tom osobom na našem bez problema.
Onaj stereotipni LJ je prisutan. Iako ima ljudi koji kad pričaju imaju taj LJ toliko izražen da vas doslovce udara u uho (isto kao što mi udara u uho izvorni srpski od par kolega u uredu), međutim ima i ljudi koji pričaju hrvatski sasvim normalno.
Sve u svemu, nema bojazni oko pričanja na Hrvatskom, većinom će ljudi početi pričati na našem ako znaju, međutim ipak malo taktizirajte, ovisno o situaciji.
Ufff prvi dio gotov, skoro slično kao i prije. Iako uvijek mislim da je ovo što ponovno pišem 100000 gore od prijašnjeg posta.
Prijevoz:
Budući da nemamo svoj ili renta car ovdje, osuđeni smo na taksi. Što je ujedno i dobra stvar jer od taksista saznate jako puno stvari. Javni prijevoz, u slučaju Prištine bus, tramvaj ili metro nemaju, hehehe, mi je nažalost nepoznata stvar. Vidim da autobusnih stanica ima puno te su prilično regularne. Busevi izgledaju sasvim pristojno, za stanice ne bi mogao baš to reći. Za linije ne bih znao ništa, iako mi izgleda da ako mislite koristit javni prijevoz morate tražiti pomoć lokalaca, jer sudeći po izgledu autobusnih stanica, mislim da nemate baš previše informacija na njima o tome gdje kamo i kako.
E sad taksi, za to sam stručnjak, recimo. Postoje dvije vrste taksija. Službeni taksi, tj. taksi kompanije, te privatni taksiji. Taksi kompanije ovdje su privatne, te ima hrpa. Što rezultira zdravom konkurencijom te dosta kvalitetnom uslugom. Privatni taksiju su gdje obični ljudi kupe taksimetar, stave taksi znak i pokušaju zaraditi za život. Moj savjet je da koristite službeni taksi. Razlika između službenog i privatnog je mogućnost dobivanja računa, uvijek se uključuje taksimetar, nema nekih ludih cijena, te su puno sigurniji, imaju i mogućnost naručivanja, naravno. Također svaki put prije nego krenete jave službi koliko Vas je u autu te kud ste krenuli (iako sigurnost ovdje nije nikakav problem, ipak se osjećate bolje). Osobno bih preporučao dvije taksi službe. Taksi Dalas, te Taksi Robert. Lagano ih je prepoznati. Dalas ima crne Mercedese sa logom, dok Robert ima bijele. Taksisti su uglavnom malo stariji ljudi koji pričaju naš jezik, te koji su služili kod nas u Hrvatskoj uvijek se vole sjetiti tih vremena. Te kao što sam rekao saznate puno od njih, ako pitate, iako nekad i sami započnu sa razgovorom.
Osim razlika između službi ima razlike između taksimetra. Ja vidio dva. Jedan sa svijetlo zelenim ekranom i jedan sa crvenim slovima. Crveni su uglavnom kod privatnih. Osim što su skuplji, nemaju mogućnost printanja računa, te ih ne uključuju baš. Zeleni imaju uglavnom službeni. Na njima piše koliko košta kilometar, te printaju račun.
Cijena je 1.5€ za start te 0.6€/km. cijena je ista neovisno o vremenu. Ako traže više, mijenjate taksi.
Ako nekog zanima, postoji jedan vozač u jednom taksiju koji ako mu velite da Vas odfura u Phoenix bar (koji je u centru, on vas odfura malo van centra u neki kupleraj. I tako on nas ostavi tamo tvrdeći da je to taj bar. Mi ne znajući je li to to izašli van taksija i krenuli prema ulazu. bilo mi je čudno mjesto odmah, a činjenica da su tražili iskaze na ulazu je trebalo biti dovoljan dokaz da nešto ne štima, ipak smo ušli. Uđemo mi popnemo se stepenicama, kad tamo 5 žena naredanih na šank te gledaju prema vratima. Kad smo došli gore, vrata dolje su zaključali. Budući da samo skoro bili sami, malo nam nije bilo svejedno, ali okrenuli smo se izašli nije bilo problema. Osim što nas je taksist izjebo. Drugi put tu noć. Iako krivi smo si sami.
Znači ,službeni taksi, zeleni taksi metar.
Roba, namjernice:
Kad su ljudi krenuli ćuli da idem u Kosovo svi su se požurili i rekli mi da im kupim Spider zimsku jaknu ovdje, kao ovdje je sve jeftino i sve je fejk ili sa greškom. Naravno mi malmalzi kakvi jesmo krenuli u Diesel dućan (originalan, ovo bih sad već mogao nazvati profesionalna deformacija). Ima ih dva u Prištini. Krenuli mi i višestruko ostavili masne pare tamo, bar je. Iako ja osobno ne volim kopije ili odjeću sa greškom. Originalna odjeća, koje ipak ima, heheheh, je skupa ali ipak jeftinija nego u Zagrebu. Diesel hlače su ovdje 80-110€. Mislim da su doma oko 1000kn, iako možda sam u krivu. Ali trebalo bi ovdje biti jeftinije jer je standard niži.
Naravno fejkova ima. Diesel, Versače, Replay, Armani traperice su oko 100-200kn. Razno razne trenirke isto koštaju bagatelu. Naravno Adidas, Nike itd. Za po doma kupiti super, iako rekoh ja to ne volim. Međutim ako se netko želi opremiti za zimske spotove, ovo je zemlja za Vas. Jake zimske skijaške jakne za 400-500kn. Skijaške hlače 100-200kn. Naravno ove kopije se po ničemu ne razlikuju od originala. Tj. govorim cijelo vrijeme pogrešno. Kopija bi bila Nuke umjesto Nike. Ovo je Nike sa greškom, međutim ako otkrijete grešku svaka Vam čast.
Hrana namjernice i takve stvari. Najbolje od oba svijeta. Dušu dalo za jugostalgičare (je li se ovako piše). Ako ste imali neki proizvod iz djetinjstva koji su povukli nakon pada Juge, ovdje možete naći. Zastupljenost Hrvatskih proizvoda je velika. U dućanu ako kupujete, možete bez problema naći sve Hrvatske proizvode kao i kod kuće. Jedino još nisam našao Vidniju "Mleko z bregof" kako bi mi to rekli doma. Ne volim Dukat. Slovenski artikli su isto prisutni i za njih vrijedi što i za srpske. Vidio ovdje neke stvari iz Slovenije koje su nestale padom Juge, ili su se bar prorijedile.
Hrana je jeftinija nego kod kuće u biti sve je jeftinije nego doma.
Restorani, hrana:
Ovom prilikom bi se htio zahvaliti jednoj Albanki iz Zagreba koja mi se javila i preporučila mi hrpu restorana i klubova. Hvala. sakupio preporuke, sad se trudim da ih sve prođem, pa će o tome više, te sa slikama biti drugi put. Pokušavam slikati hrane koje jedemo, tako da će i to biti jednom.
Ako ima netko tko me čita a vegetarijanac je jer ne voli jesti meso jer se životinja treba ubiti neka preskoči ovaj dio, hihiihiihiihih.
Kuhinja je ovdje mesna, usudio bih se reći, iako ovdje ima svega i svačega kao i svugdje. Ćevapa, pljeskavice, su ovdje dobri i sveprisutni, iako bi netko kao Ribafish, treba to istražiti, nije baš da puno jedem takve stvari.
U restoranima ima svega, iako najviše mi za oko zapinju mesine. Ali baš MESINE. Naime kao što sam napomenuo hrana je ovdje jeftinija i to se recimo možda dobro vidjeti na odrescima. Odrezak ovdje ima bolji omjer veličina/cijena. Za 70-80 kn dobite takav komad mesa ovdje kakav bi doma dobili za 100-120kn. Morate imati na umu da restorani ovdje ne poslužuju svinjetinu, iako je ima u dućanima, negdje. Postoji restorani kao "Beli Manastir, ako sam dobro zapamtio, gdje stranci idu i krkaju se odojcima. Naravno restoran je u dijelu sa Srpskom populacijom.
Prošlu subotu smo ja i kolega otišli u Mex kantinu i ja sam naručio Tripple Steak. Brijem da sam dobio pola vola. Taj dan smo radili ono što ne b i smjeli po 10 božjih zapovijedi. Nakon tog odreska nismo ništa stavili u usta točno 24h, bez da uopće tokom tog period osjetim nešto zvano glad. Bolesno. Nisam nikad mislio da ću si uspjeti zgaditi meso. Ali uspio sam, doduše na 2 dana, hehehehe.
Jedina misterija u svemu ovome je to da su sve žene ovdje mršave. Majke mi ja nisam vidio neku debelu ženu ovdje. Jučer ja i kolega testiramo neku opremu u kantini na zadnjem katu (tamo jedino GSP dobiva signal). I zezamo se mi, kad uđe 5 žena (bilo je 10.30h ujutro) i počnu ozbiljno rokati po ćevapima. Mislim kako uspijevaju ostati tako vitke a praktički doručkuju ćevape, hehehehehe. Misterija.
Ipak mislim tajna leži u brdovitosti Prištine, možda . Naime samo od centra do našeg dijela ima popriličan uspon, te se dobro zadišete.
P.S.
Dosta. Sljedeći put o ljudima, izlascima, ženama, petama (da petama).
Joj ruka će mi otpasti.
Pozdrav iz Kosova.
26.03.2009. u 12:31 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh
Putujmo kroz Kosovo : Priština - Prizren (2)
Da iskoristim vrijeme dok mi laptop radi sto na sat i obrađuje neke podatke.
Drugi dio posta, o Prizrenu, kao što je bilo i obećano.
Prvo da odgovorim da je ona hrana u postu prije bilo "doner". Tj. ista stvar kao kebab. Još nisam baš skužio razliku između donera i kebaba. Mislim da je razlika u završnom pakiranju, iako nisam siguran. Sve u svemu meso je bilo izričitog okusa i mogu reći da sam se baš guštao u ovome.
Druga stvar je ta da je ovdje baklava vrlo popularna, ali budući da sam ja iz sjevera Hrvatske, baklava mi nije nešto koliko god bila dobra, tako da nju nisam ni probao ovdje, ali vele da je jako dobra.
Pa da nastavimo
Opet malo prekrasnog pejzaža. Prizren je okružen planinama i brdima. Kako je dan tekao tako se mijenjalo vrijeme iz sunčanog u oblačno. Svaki put kad bi zasjalo sunce, razbijala bi se svijetlost po bijelim vrhovima planinskih vrhunaca davajući prelijepu sliku. Oblaci koji su bacali sjenu, samo su dodatno naglašavali ljepotu pejzaža. Možda slike nisu nekome nešto prelijepo, ali nakon 2 godine po Arabiji, gdje osim smeđe i brda od 100m nema ništa, ovo me se stvarno dojmilo.
Centar Prizrena. Iako je baš slikano kad mi se sunce sakrilo iza oblaka. Kad ga obasja sunce je prelijepo, ako se zanemari hrpa smeća koje je nasukano na obalama rijeke, ako malo bolje pogledate sliku vijdeti ćete ga.
Centar, centar
Koji je uvijek pun ljudi.
Ipak ima i dijelova koji još nisu asfaltirani i izgledaju kao da nisu dio ovog grada. Čudno je da samo nešto banalno kao asfaltirana cesta radi takvu razliku. Kad bi netko vidio samo ove slike odmah bi pomislio ono što sam 1000 puta ovdje čuo "njihova neka mjesta su 100 godina iza nas". Činjenica je da su kuće i sve ostalo isto samo evo, ima puno puno više blata.
Iako da budem iskren, baš mi je bilo zabavno voziti se ovdje sa autom. Da je puno toplije i da imam svoj bajk bilo bi super. Ovo me podsjeća na Sljeme kad smo bili zadnji put. Na glupi petak 13 (taj događaj nisam popratio slikama i postom) kad sam skoro slomio ruku, radio salto, te se slomio vise nego ikad prije. Led, nagib i brzina od 30km/h nikad ne idu jedno sa drugim. Sve u svemu, da taj put nisam imao štitnike na koljenima, izgulio bi hlače i kožu do kosti. Mislim ako sam uspio poprilično izgrepsti tvrdu plastiku. Zato obavezna zaštita. Te da nisam imao ruksak na leđima ili bi si slomio kičmu ili se nabio kao konj. Moram kupiti i body armor.
Sve u svemu da se vratim na slike.
Nakon što samo odradili Prizren, krenuli smo u okolicu. Ovaj put smo krenuli duboko u brda. Ovdje sam mislio da ako ovdje ne vidim sela koja su zaostala iza naših, onda znam da ljudi seru. Bar za ovaj dio. Uglavnom da skratim priču. Ljudi seru, činjenica koja je očita kao i gravitacija.
Ovo selo je stvarno odsječeno od ostatka. Selo ima i struju i vodu i ceste. Naravno i hrpu djece koja je svugdje po cesti. Naravno ne izgleda kao grad, vidi se da je selo, ali selo je kao i svako drugo selo u brdu koje sam vidio. Čak je i bolje. Ime sela nisam zapamtio. Prije nego me netko odmah ne napadne, loše pamtim imena. A osim što sam slikao ipak sam i radio u isto vrijeme.
Jednom smo otišli na vrh nekog brda, zalutali. da i to se desi, čak i uz GPS. Naišao neki čika, i kolege ga pitaju kud sad, a on što je prvo pitao je kad će uvesti Internet ovdje. Bio sam iznenađen. Brijem da se to doma ne bi desilo. Stvar je da za razliku od nas, sela su još uvijek prepuna mladih ljudi. Sve se gradi. 100m iza ovih dečki su građevinski strojevi koji grade cestu. Normalno je da rade i grade, međutim kad vam svi pričaju da još žive u kućama od blata, nešto kao ovo vas iznenadi. Naravno vidjeli i par takvih kuća, ali sve je to napušteno.
Bilo smo visoko.
A sad opet hrana.
U centru Prizrena ima fora restoran sa jezercem u sredini restorana. Unutra plivaju guske i patke.
Iako moram reći da pljeskavica nije bila nešto. Očekivao sam bolje.
P.S.
A sad dalje raditi. Joj koliko posla me čeka, a koliko toga ne radi.
19.03.2009. u 08:54 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh
Putujmo kroz Kosovo : Priština - Prizren (1)
Neću početi pričati kako imam puno posla, te kako mi kosa otpada zbog njega. Nije da se ozračim, već nju čupam od jada. Zadnjih par tjedana sve se svodi na ukopčavanje i iskopčavanje jedno te istih kabela u USB. Užas.
Uglavnom, dobra stvar je da smo počeli putovati po Kosovu. Tako da ću u maniri Gorana Milića napraviti nešto slično, samo bez intervjua. Nakupio sam puno slika, ima još puno mjesta za posjetit, ali sve u svemu nakon ovih postova trebali bi steći dobar dojam kako je u Kosovu, te kako se živi, te je li stvarno tako gadno kako svi pričaju.
Da odmah odgovorim na ovo pitanje: nije, kao i obično ljudi nemaju pojma, te imaju priče na temelju nekih bivših iskustva, ili općenito imaju zamjerku na sve.
Počnimo.
Ovaj post (prvi dio) se odnosi na istočni dio Kosova. Kosovo se vrlo lako može podijeliti na istok, zapad, jug, sjever. Iako ovo zvuči debilno, same planine i smještaj nekih gradova je takav, da svaki dio ima jedno karakteristično mjesto. Iako se nadam da u Mitrovicu neću, hehehehehe.
Jugom prevladava drugi najveći grad u Kosovu: Prizren. Ovaj grad je ujedno i najstariji grad, sa najviše kulture. Analogija tome je St. Peter- Moskva. Hvala Kompasu na ispravku.
Prizren kao grad je puno ljepši, puno čišći, ima staru jezgre, čak ima i na vrhu brda jedna utvrda iz Otomanskog carstva.
Prizren je prvi grad gdje sam vidio kamion koji sakuplja smeće. Nemam sliku nažalost. Budući da je istočni dio Kosova prilično brdovit, dosta toga podsjeća na Dalmatinsku Zagoru, samo puno više zelenila, i življe. Zašto življe.
Ja nisam nikad u životu vidio toliko djece ako u tom gradu. Kako smo se vozili ( sve ćete vidjeti) po malim lokalnim ulicama, djece i ljudi je bilo svugdje. Takav život nisam vidio nigdje u Hrvatskoj, pogotovo ne u zagori, gdje ima jedna baba i jedan deda u cijelom selu. Iako Hrvati odumiru, dok Kosovo ima 60% stanovništva ispod 25godina, ali opet, bio sam u šoku.
Jedna stvar koju sam zamijetio je da ljudi u tim područjima ne jebu aute pola posto. Doslovce smo ih gurali sa ceste, da se maknu sa strane. Prizren će biti dva posta, jer ima hrpa slika, tako da će bit malo više teksta ovdje a malo manje sljedeći put, pa trpite.
Sam pogled na slike će Vam pokazati da Kosovo nije zaostalo, tj. sve se gradi. Naravno ima dijelova koji su stariji, ali kad vidite kakve kuće se grade. To su ogromne višekatnice, koje se mogu mjeriti sa bilo kojom kućom u podsljemenskoj zoni. Samo neki dijelovi izgledaju lošije, jer nema fasade. Plus urbano planiranje im je stvarno stran pojam, ali ono vanzemaljski stran.
Evo sad slike.
Prvo malo put do Prizrena.
Iako cesta koja spaja dva velika grada obična, sjećam se da je takva cesta spajala sjevernu i južnu Hrv. Koliko mi je samo dok sam bio klinjo trebalo do mora. Jedva čekam da se ovo malo zazeleni.
Usamljena džamija
Grad, iako sami rubovi grada.
Tipična muslimanska arhitektura daje ulicama ovakav oblik. Naime muslimani ne vole kad im se gleda u dvorište, pa svaka kuća ima visoki zid oko kuće, tako da je skoro nemoguće vidjeti kako to izgleda unutra. Iako mi se sviđa ovaj "tlakavci" dizajn. Samo zamislite kako je navigirati po tim ulicama. Smart je jedino sto ovdje ide, ok i Yaris.
Iako kuće ovdje izgledaju loše, nisu toliko. Nema nekih kuća od blata kako ljudi pričaju.
Iako ovo izgleda kao malo djece (osim da neću slikati djecu kroz auto kao kakav perverznjak) ovo sve je par ulica udaljeno u skoro isto vrijeme.
Divlja gradnja na dijelu.
Slike hrane za malu crnu knjižicu
P.S.
Dovoljno za sada. Vraćaju se kolege sa još jednim neuspjehom, kvragu. Sljedeću put, malo planina, puno blata i dijelovi koji su još u izgradnji, plus centar Prizrena.
Nadam se da veća količina slika odgovara. Danas svi ipak imaju brzi Internet.
Ako je tko čuo da su bili neredi u Prištini, to su novinari srali, to je bilo van Prištine. Srbi nisu plaćali struju, pa su im je isključili.
12.03.2009. u 12:36 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh
Prelijepi proljetni dan
Konačno je došao, ali već i prošao vikend. Ne mogu vjerovati da me ovaj tjedan toliko izmučio. Budući da čekamo neku opremu ja sam ovdje na stand by-u pa ne radim nešto previše. A ovaj nerad me ubija više od rada.
Danas mi konačno stiže i oprema i kolega/cimer iz Zagreba, tako da neću bar više biti sam.
Kako me danas nos svrbi to je užas. Evo upravo mi frend veli da to znači da ću se svađati sa nekim. Ma neću ja sam dobar.
Uglavnom ne znam kakvo je vrijeme bilo u Zagrebu ovaj vikend, ali U Prištini je bilo jednostavno prelijepo vrijeme. Iako me ni prelijepo vrijeme nije moglo u subotu izvući iz kreveta, u nedjelju sam ipak odlučio malo prošetati po gradu.
Tako da u ovome postu pokazujem prve slike Prištine.
Budući da je ovo prvi put da šećem gradom po danu, tj. da se prvi put šećem po gradu uopće, slikao sam uglavnom random, te ako mi je nešto posebno zapelo za oči.
Inače opet mi je ovu noć eksplodirala žarulja. Ovo već postaje epidemija. Najgore je da doslovce eksplodiraju, te eksplodiraju u noći. I još mi izbaci osigurač koji mi se za dnevnu nalazi u dnu zgrade. Opet danas moram kod susjeda po kombinirke. Već će misliti da nešto čudno radim sa njima.
Natrag na slike.
No super, samo mi je još to trebalo. Mislim da mi punjač za laptop ne radi, a ovdje nemam docking station. Ništa nastaviti ću kad ovo sredim.
Kako sam glup. Upravo sam se osramotio. Budala mislio da produžni iskopčan, pa sam se gurao tamo kolegici ispod stola da vidim je li ištekan, i onda mi ona veli „ aa moraš upaliti sklopku na produžnom“.
Inače imam problema sa time da uvijek na kraju provjerim je li sve uštekano, a sve ostalo prije. Užas. No da krenemo sa tim prokletim slikama.
Pogled sa mojeg susjedstva na grad.
Kosovski NSB. Prilično svemirski dizajn za nešto ovakvo. Čak mi više izgleda kao nekakav vojni tajni laboratorij, ili sam to samo ja.
Nažalost za sada je ovo jedina građevina koja je bar malo drugačija od običnih stambenih zgrada. Iako bi ovo kao trebao biti ponos grada, nije mi ni posebno jasno je li radi ili ne.
Susjed nacionalnoj biblioteci. Nažalost moram reći da cijeli dio oko okoliša oko NSB-a prilično zapušten i da ne budem preblag, ružan. Ovo je trebala biti pravoslavna crkva, ali očito nije ikad završena, međutim još uvijek stoji i to u samome centru grada. Ok skoro pa samome.
Dio parka oko NSB-a.
Kosovska art galerija. Nisam nažalost ušao, nalazi se iza NSB-a.
Avenija Bill Clinton-a. Jedna od glavnih žila kucavica ovog grada.
Opet Avenija Bill Clinton-a.
Ovo je dio parka u centru grada. Nalazi se ispred Filozofskog Fakulteta. Sad možda svi misle da samo serem, ali grad je vrlo prljavi. Malo poviše od ove slike, kojih 20 metara niže pred par dana tamo je stajalo pet klinaca, zapalilo vatru na pločniku. Nisam mogao vjerovati. Naime to su bili klinci koji za novce čiste stakla od auta. Nisam nažalost uslikao to jer nisam stigao. Vatra čak nije gorjela u nekoj bačvi, već je bilo obično ognjište na pločniku.
Slika pokazuje surovo energetsko stanje države. Naime ovakvih generatora ćete naći na dosta mjesta.
Ahhhhhhhhhhhhhhhhhhhh. Dok sam ovo vidio došla mi je suza na oko. Nakon 15 godina opet se vratio Eurokrem u moj doručak meni. Ah ta siječanja.
Da ipak ne ispadne da je sve ružno. Moja susjeda. Ok lažem nije susjeda, ali išla je mojoj ulicom pa se nadam da je možda u nekoj zgradi u blizini, hehehehe.
Evo toliko slika nisam stavio nikad odjednom, međutim nema smisla da dijelim post. Nemojte misliti da je sve tako tužno ružno itd. Iako grad ima možda malo više smeće nego bi trebao imati, dan je bio tako prekrasan da kad bi ste se prošetali sam pojava sunca na nebu bi vam zaklonila svu ružnoću. Također imajte na umu da sam još ovdje jedno vrijeme pa obećavam da ću nabaviti i neke puno ljepše slike. Naime svi govore da Kosovo ima predivnu prirodu. Kad se sve to malo zazeleni biti će i slika toga.
Još bi trebao objaviti par postova koji su mi zaostali iz Rusije.
P.S.
Evo uživajte u slikama. Ja znam da jesam. Evo ipak se isplatilo kupiti novi mob sa boljim fotićem. Za sada na suncu i pri dosta svijetla, slike ispadaju predivno. 8MP rocks. Pusa iz Prištine.
Kako mrzim kas se u uredu previše grije. Spava mi se nenormalno.
03.03.2009. u 10:35 sati | 20 Komentara | Print | Link | Na vrh
