pjesak u gaćama

Recenzija noćnih klubova u St.Petersburgu

Evo dok blogovima kolaju samo neke tužne vijesti poput gripa, prosvjeda, problema ovih, onih, ja sam odlučio pisati o malo svjetlijim temama.
Ženama, cugi, provodu, noćnim klubovima.
Ovaj post imam napisan već jako dugo u glavi. Samo eto nekako mi je promakao. A tko kaže da uvijek moram pisati postove vezane baš za onu zemlju u kojoj se trenutno nalazim.

Budući da je St.Peter jedno od turističkih odredišta Rusije, postoji čak i realna mogućnost da neki ljudi koji čitaju blog, stvarno i odu tamo, tako da će ovaj post nekome možda i koristit. Ipak imajte na umu da je ova recenzija pisana od mene, da ne bi bilo nekih opet čudnih komentara.

Prije nego krenemo, mogao bi samo napisati riječ dvije o Peteru. Peter i Moskva su recimo kao Rijeka i Zagreb. Peter ima, ili je bar tako negdje deklarirano, puno više alternative. Vidjeti ćete puno vise metalca i goth, punkera. Emo klinke da ne velim. Sve u svemu, iako je Peter višemilijunski grad, ima naravno i druge krajnosti, a to je šminkeraj do bola. Zato mi se i sviđa noćni život u Peteru više. Moje mišljenje je da su žene u Peteru ljepše (iako je ovo subjektivno), iako nisu baš toliko pristupačne kao one u Moskvi. Iako su svjetlosne godine naprijed što se tiče pristupačnosti kad ih se usporedi sa Hrvaticama. Shame on you.
Mislio sam da pišem strukturirano, ali znajući sebe to se neće desiti, pa trpite.
O cugi i cijeni neću pisati, jer je svugdje isto. Plus kod izlazaka u Rusiji se ne štedi, pa nemojte ni početi razmišljati gdje da odem a da zaštedim 10 kuna. Fuj to.

Pa krenimo:

Red Club:
Nemojte da vas ime zavara, ovo nije neki kupleraj već običan klub. Koliko klubovi u Rusiji mogu biti obični. Nalazi se u pozadini željezničke stanice za Moskvu. Koja se opet nalazi na Volstanja trgu. Sve u svemu, ako recite bilo kojem taksisti znati će gdje je.
Ulaz u klub je 100kn. Što je obično za Ruske noćne klubove. Tamo ili plaćate ništa ili 100kn. Dobra stvar kod klubova u Peteru (što recimo u Moskvi nije slučaj ) je da ako ste stranac i nemate problema sa time da platite ulaz uđete preko reda. A redova u Peteru ima skoro svugdje. Red ispred ovog kluba se proteže oko 10-15 metara. Bitno je da dođete do izbacivaća i prodate priču da ste stranac i pitate dal možete ući. Naravno ipak bi bilo bolje da dođete malo prije najveće gužve.
Red klub je inače po površini jedan od većih klubova u Peteru. Klub se prostire na dva kata, gdje prizemlje obuhvaća poveliki podij, lounge dio sa foteljema i kaučevima te bar. Dio na katu je opet podij i bar, sa odvojenim dijelom za čilanje.
Red klub u sebi ima kao još jedan klub. Ne znam kako se zove zaboravio sam. Uglavnom odete na kat i vidjeti čete ulaz u njega. Tako da klub praktički ima tri podija.
Kako to obično biva muzika se razlikuje od flora do flora, a samim time i profil ljudi koji ga posjećuju.
Prizemlje je više techno, drugi kat je više house, onaj poseban kat je više hip hop.
Prosjek godina u tome cijelome klubu je od 17-22. Međutim imajte na umu da Rusi počinju izlaziti van jako mladi, i do godine 20 već im to prestaje biti zabavno. Ako volite mlado meso, ovo je jedan od klubova za vas. Cure su sve skockane, nabrijane..
U većini klubova se inače vrti ista ekipa, pa ako čete često izlaziti vidjeti ćete slične ljude.
Prvi kat je techno i većina ljudi izgleda kao da su na nekim sintetičkim drogama. Činjenica da ljudi dođu na podij u 00:00 i plešu non-stop do 05:00 samo povećava taj dojam. Zanimljivo je da se bi ovaj klub mogao zvati Lizaljka klub, budući da na donjem dijelu većina ljudi cucla lizalicu. Plus ima par velikih ekrana gdje se neke japanke polugole protežu i rade napaljujuće stvari sa lizalicama.
Iskreno, meni je najbolji onaj treći dio, jer je tamo trunčicu starija ekipa, i naravno žene su tamo najbolje.
Kad se sjetim one jedne mršave plavuše koja je imala bijele uske kožne hlačice i bijeli uski kožni korzet, i kojoj sa uletio i još mi se nasmijala (to je inače bilo sve, kao ne priča engl.). Lijepa siječanja.
Šanse da zbarite ovdje su prosječne. S tim da je prosječno kad se uspoređuju klubovi. Prosječno je inače sasvim solidno.
Možete inače naručiti pola litreni Long Island Tea, i dobite mrcinu od koktela koji prvo namirišite koliko alkohola ima. A i teško ga je nositi.
Idealan klub za izaći srijedom.
Omjer žena i muški je takva da kad je drugar iz pustinje prvi ušao rekao je "kaj je ovo lezbijski klub"

Fidel:
Fidel je moj prvi klub. Klub koji meni recimo najviše odgovara po tipu muzike. Moglo bi se ga usporediti sa Purgerajom. Ovaj klub kao i većina klubova se nalazi oko Metro stanice Gostinji Dvor.
Klub nije veliki, praktički je vrlo mali, kao i klubovi do njega. Klub je pravokutni sa dva kauča u donjem kutu, pa se prostire šank i stolci uz dužinu i na kraju podij. Sve u svemu ovaj klub je dug i vrlo uzak ,tako ako ste u predjelu šank, stolac, svi će vas gurati.
Muzika je super, pušta se rock- punk. Sukladno tome i takvi su ljudi tamo. Ovaj klub je poznati po tome što tamo ima puno stranca. Većina ljudi priča engleski, tamo upoznao, Nijemce, Amere, Francuze. Uglavnom ima svega. Iako tamo sam bio tokom ljeta kad je bila sezona.
Ovaj klub ima jedan običaj, a to je da zadnjih 5 minuta svakog sata se može naručiti Kljukvu. To vam je rakija od nekih crvenih bobica. Super je. E sad može se ona naručiti i inače ali u tih 5 minuta je cijena jednog shot-a 5kn. Tako da uzmete 30 kuna i uzmete njih 6. A fino fino fino. A lupa lupa lupa.
Ono što se recimo prakticira u ovim klubova a i u svim ostalim je da se pijance ne pušta unutra, te se ih se izbacuje van. Drugo je da iako je ovo kao Purgeraj, postoji kontrola na ulazu. Vidio sam puno tipova u košuljicama ili šminkerskoj oblekici, znate što se desilo? Nisu ih pustili unutra. Tako da ovdje (kao i svugdje ) klub pazi da unutra ima profil ljudi ovisno o profilu kluba. Što je savršeno.
Ulaz je ovdje besplatan.
Ovdje sam jednom kupio bocu vode i izlio nju cijelu (pola litra) na jednu curu. Bio sa nekim rusima (nismo progovorili niti rije, niti ih znao ) i cura špricala nas par vodom, pa sam njoj vratio. Tako da sam nju smočio skroz. I je li se ljutila, nije, nego me tako mokra (joj sisa, mmmmmmmm) privukla i počela plesti sa mnom.
Naravno činjenica da su tri cure popile tri boce Martinija, je pomoglo, ali opet, nice. Bio jedan ultra pristojan Rus sa njima. Rus izgledao ako najveći razbijač a cijelu noć pio čaj. Zakon. Nisam ih nikad više vidio.

Daća:
Klub do Fidela. Ista spika, samo se naplaćuje ulaz 10kn. Tamo se više pušta jazz i takva muzika. Klub izgleda još manji. A unutra gužva gužva. Za razliku od Fidela ovo je malo više šmensi klub, ali opet alternativa. Oba kluba ima jedan vlasnik, pa su pravila ista. Ovdje nema Kljukve. Uvijek sam pokušao skužiti je li vlasnik plaća nekim radnom curama da dođu i rasplešu se ili su jednostavno Ruskinje takve. Nisam nikad saznao.

Lvdovik:
Klub koji se nalazi na vrhu zgrade. Nalazi se 100 metara od Fidela. Ovaj klub je po meni najviše šminkerski klub u gradu.
Ispred kluba je velika gužva, petkom do otprilike 50-60 ljudi ispred. I to ne ljudi koji odmaraju ispred, već oni koji se guraju za ulaz. Opet vrijedi da ako ste volji čekati u redu i platit 100kn uđete bez beda. Klub se nalazi na vrhu jedne zgrade. I poprilično je veliki. Dijeli se na dva podije, koji su odvojeni prelijepim longe dijelom.
Prvi dio je hip-hop dio. Inače ovaj klub je prelijepo sređen. U Hip hop dijelu strop je presvučen nekom tkaninom i sa stropa visi prelijepi Luster, koji je i zaštitni znak kluba. U sredini podija je mix pult, a oko podija su separei. Drugi dio podija je techno glazba, sa malo većim podijem, gdje polovica zauzima VIP area, te opet jedan dio sa kaučevima.
Žene u ovome klubu su u najmanju ruku bomba. Kaj mi god kolege rekle, meni su još uvijek ovdje najbolje žene. Ovdje se desila ona anegdota sa sponzorušom.
Cuga je u rangu sa ostalima, iako da budem iskren nismo nikad gledali koliko trošimo kad izlazimo (povlastice kad imate popriličnu dnevnicu ).
Omjer žena i muških je super, i za razliku od nekih klubova ovdje nema gužve. Što daje posebnu čar klubu jer se može hodati bez da se gužva, može se naći mjesto za pričati sa curama. A sve to zahvaljujući ljudima na ulazu i menađmentu kluba koji točno prati koliko je ljudi ušlo a koliko nije.
Napominjem opet, trebalo bi to uvesti i kod nas, ali kod nas je bitno čim više ljudi tim više love. Daj 50-60kn, čak i 100k za ulaz, ali da onda je unutra podnošljiva atmosfera.
Imajte naumu da su izbacivači na ulazu prilično strogi, i ako ste imalo pijani ili se kurčite nećete ući. Najbolje da lijepo stojite u redu i kad dođe na vas red recite da ste stranci platit ćete i ući. Najnevjerojatnije je da sam vidio par prezgodnih treba koje su se gurala i derale kao one žele ući ( a dao bi ma kaj prst ruku da će ući kako su izgledale) stražar ne samo da ih je odjebao i rekao da se maknu i odu nakraj reda, nego se još počeo derati na njih kad nisu slušale.
Ja sam bio zapanjen. Toliko o tome da lijepe žene uvijek mogu svugdje, in your face bithces.
Obavezno posjetit taj klub na dan vještica. Kakve sam tamo kostime vidio, nisam znao je li sam bio u nekom klubu ili je Playboy napravio taj event. Od vještica su bila možda dvije, ali je zato bilo Snjeguljica crvenkapica, policajki, golih žena (a i to je kostim) stjuardesa. A recimo samo da su svi kostimi izgledali kao da su ukradeni sa scene nekog pornografskog filma.

Limun i led (Lemon i led na ruskom):
Izađete sa Njevski metro stanice krenete po ulici dolje prema crkvi Krvi Isusove. Mali znak, možda ga promašite, ali ne bi smjeli.
Klub je najsličniji Red Clubu, te puno onog što vrijedi za Red Club vrijedi i ovdje, samo je ovaj malo manji i nije baš toliko popunjeni.
Klub ima fora šank koji se rotira u donjem dijelu. Nažalost u taj klub sam otišao dok sam bio solo u Peter, te naravno kad sam solo pokupio sam broj od jebene Svetlane koja je imala predobre hlače iz kojih je svako malo provirila guzica. Joj kako volim hlače sa niskim bokovima. Uglavnom taj klub me baš nije nešto dojmio. Dobra stvar je da ima na drugome katu ima terasu, što je super u onim kratkim minutama kad je toplo i suho u Peteru. Ulaz je isto 100kn.

Arena:
Jedan od velikih ako ne i najvećih klubova u Peteru. Kako ste išli prema led i limunu, idete još malo i nakon crkve skrenete lijevo. Tamo ima 4,5 klubova poredanih. Arena je jedan od njih. Sve u svemu svi noćni klubovi osim par su smješteni na istom području.
Ulaz u klub je standardnih 100kn.
Klub ima jedan veliki i prostrani podij sa uzvišenim separeima sa strane koji su uglavnom uvijek rezervirani i ne možete u njih ako niste neki VIP ili niste onaj koji ga je rezervirao. Na početku i kraju imate kao terasu. dio iza je kao lounge, a na početku je ta terasa pozornica, gdje se odvijaju bolesne stvari.
Atmosfera u klubu je uvijek poprilično usijana, muzika je standardna klubaka, ali ipak sa brzim ritmovima, za plesanje i tako.
Na pozornici se uglavnom izvode razno razne izvedbe. Je li treba napomenuti da sve izvedbe sadržavaju toples žene koje su predobre.
Kvaliteta kluba se također vidi i po kvaliteti plesačica. Naime velika većina klubova u Rusiji ima go-go plesačice koje su uvijek u toplesu, ako nisu ubrzo postanu. I dok neki klubovi imaju recimo "oronule" ovaj je ima plesačice gdje možete razbiti jaje na guzici koliko su tvrde, mmmmmmmmm.
Sve u svemu, jednom je bio neki performance, sa 5 žena koje su radile neki scenski nastup, da bi završilo gdje su muški i ženska (nauljeni) radili neki vrući ples. Iako da napomenem , da je to bio performance, tako da je ples ipak bio sa stilskim elementima i imao je nekog smisla. Kad nema toga, ili plešu toples žene ili neki ludi tip radi neke lude stvari sa floruscentnim kuglicama.
Osim Lvdovika, žene ovdje su također na razini. Pokušajte ne slini.
Nažalost dok je grupa "Srebro" bila tamo ja nisam bio u PEteru, naravno. Kolege mi rekli da toliko dobrih žena na jednom mjestu nisu vidjeli nigdje.
Kao što sam govorio prije, žene uglavnom ovdje ne nose traperice.
Možda je malo teže pričati sa curama, jer eto sve je spojeno u jedan dio pa je muzika malo glasnija. Ali tko želi pričati uopće, hehehehehhe.

Money Honey:
Ovo više nije klub nego je bar, recimo. Budući da smo ga posjetili utorkom nije bilo nikog. Ovaj klub je poznat po svome Rocka Billy petcima. Naime ne bi vjerovali ali cijeli klub je američki/vestern. Nisam mogao vjerovati da ću naći nešto takvog tamo. Klub je prekrasno uređen, sa ciglenim zidovima i tvrdim drvenim stolicama. Kao što sam rekao, najbolje u ovome klubu je živa muzika.
Kad sam došao unutra nismo smjeli otići dok nismo čuli tipa koji izgleda kao Elvis. Naime imao sam poprilične sumnje kako taj tip pjeva, jer globalizacija ili ne ipak je ovo američki bar u Rusiji. Kad je tip propjevao skužio sam zašto je klub toliko popularan. Naime, tip pjeva odlično, te je uspio dići na noge i ono malo ljudi što je bilo tamo. Naravno svi odredan su bili neki bajekri i njihove žene.
Ako volite, ma i ako ne volite to doba Američkog roka, preporučujem vam toplo ovaj klub jer kad ima ljudi brijem da je atmosfera super.
Klub je malo teže naći budući da je morate proći kroz neki prolaz sa glavne da bi ušli u dvorište i tada ga vidite. Google Maps za ovakve stvari dušu dao.

Grubajedov (ne piše se ovako, ali se veli ovako, pa vam dođe na isto):
Klub koji je najviše sličan Krivome putu. Idealno odredište za ljude koji sa filozofskog faksa dođu u Rusiju. Klub se nalazi u atomskom skloništu. Klub ima reputaciju kao najstariji i najcjenjeniji klub u PEteru. Nisam baš dobio taj dojam. Iako smo išli petkom, ljudi nije bilo previše.
Sam ambijent je blago rečeno ograničen. Budući da je ovo atomsko sklonište, stropovi su niski, zidovi masovni, prolazi klaustrofobično maleni. Jedino što je dobro je savršena klimatizacija. Klub je poprilično taman, gdje je glavni podij praktički jedino osvijetljen sa ultraljubičastim svijetlom. Meni se osobno ne sviđa previše klub, jer kao i većina takvih klubova, ljudi izgledaju kao da se svi poznaju, iako daleko od toga da ne možete upoznati nove ljude. Međutim jednostavno nije moj tip kluba. Za one koji vole takvu atmosferu, preporučio bi ovaj klub, jer klub je oličenje neke alternative.

Mustang, maestral (tako nešto):
Klub se nalazi točno nasuprot Led i Limuna, sa druge strane rijeke. Znači izađete iz Njevski metro stanice, prođete skrenete prema crkvi, pređete na drugu stranu rijeke, i idete po toj ulici kad ga ne vidite. Znak konja. Ako idete malo dalje i skrenete lijevo, naći ćete Arenu itd.
Najbrutalniji klub u kojem sa ikad bio. Razlog je da u se u ovome klubu ljudi oblokavaju. Iako se oblokavaju u većini klubova, razlika je da su ovdje ljudi stariji, stariji mislim od 25-40.Prvi put kad sam uletio u neki klub mi je uletjela neka starija treba, i ulovila me snagom žene koja je pijana i počela vući na podij. Praktički sam morao raditi polugu na njenu ruku da se oslobodim

Ovdje već pišem 1sat, pa ako ima više greški, jebi ga umoran sam, ali sve za vas.

Žene uletavaju nenormalno ovdje. Klub je malen, ima jedan podij, šank i iza šanka stolice. Pokraj šanka su dva podija za plesačice. Fora je da na te podije dođu po malim stepenicama pokraj šanka, na kojem se jako lijepo odmarati, i vidi se cijeli klub. E ako sjedite na tim stupicama, guza od plesačice vam je u razini nosa. Doslovce vam gura guzu u facu, hihihihih. A besplatno. Ipak don't touch. Moram napomenuti, da koliko god ljudi pijani i budale, nikad ali nikad u 6mj što sam bio tamo nisam vidio nekakva sranja, nitko ne dira plesačice, nitko nije toliko pijan da nešto razbija. Sve u svemu zna se granica i poštuje se. Plus svaki klub ima osiguranje koje radi svoj posao super. Nenametljivi su, a ako se i desi sranje brzi i efikasni.
Klub praktički promovira da seks. Na podiju je jedna striptiz šipka, gdje se obične žene mogu okušati. Imajte na umu dok su žene kod nas učile domaćinstvo u školi, tamo očito uče kako plesati na striptiz štangi. Jer nije da se samo vrte, već pokazuju par pravih profesionalnih pokreta. Kako zna što su ti pokreti, nije bitno ;-))
U tome klubu se doslovce ostaje do 6 ujutro.
Ako ne zbarite neku curu (samo da napomenem da nisu najbolje baš tamo) ili dvije, hjihih, onda nećete nigdje.

Ufffff.
Sve u svemu fali mi Ruski noćni život. Atmosfera, pristupačnost žena, profesionalni klubovi sa menađmentom koji zna što radi. i kaj je najbolje, ljudi ne puše previše u ovim klubovima

P.S.
Jednom će isto biti i za Kosovo, ali u

30.04.2009. u 11:26 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh

Putujmo kroz Kosovo : Decani

Nakupilo se puno slika i puno postova, međutim za sada je većina postova samo u mojoj glavi. Evo sad imam malo vremena da bar jedan pretočim u stvarnost.

Kad smo vozili i testirali ovo područje (jučer) bilo je prekrasan proljetni dan. Čak je bio na granici da ga proglasim prekrasnim ljetnim danom. Decani je veći grad koji mi ipak nismo posjetili, možda i bolje, ovako sam imao priliku voziti se po okolici, koja je nastanjena sa hrpom malih do srednjih sela.

Ovaj post neće biti koliko je kaj razvijeno koliko ovo koliko ono. Vozeći se ovim selima vratio sam se u djetinjstvo. Kao što ćete vidjeti na slikama, ova sela se nalaze u dolini planina. Prizori su predivni, kad god malo dignete pogled prema horizontu vidjeti ćete prekrasni planinski lanac koji se izdiže nad vama. Činjenica da je bio sunčani dan, bez i skoro jednog oblaka, daje pogledu čistinu i daljinu. Tako da možete bez problema vidjeti snježne vrhove. Zrak je svjež, lijepo ga je udisati, pogotovo nakon Prištine. Iako tu i tamo vam se prišulja miris stajskog gnojiva. A ako bilo koji miris može probuditi siječanja ovaj može. Ne samo da vam pokrene siječanja, već vam napravi rupu u nosu. Jedan udisaj toga i imate osjećaj da vam je rupa u nosu za dva broja veća. Iako da budem iskren taj miris nije uopće mrzak. Podsjeća me na puno lijepih stvari. Jer vjerovali ili ne, ali ja sam dosta radio u polju. Ok ne polju vrtu, ali taj vrt je poprilično veliki. Puno više nego tipični gradski sa dvije tri gredice zelenjave.

Planinski lanci, snijeg na vrhu, hrpe i hrpe zelene trave, vojske cvjetajući voćki, sve u svemu predivan pejzaž. Sve što mogu reći je da mi je izričito žao što sam morao kroz ova sela prolaziti zatvoren u autu. Da bar imamo kabriolet. Međutim htio bih jednom napraviti izlet biciklom kroz ova područja.
Budući da su planinski lanci vrlo blizu sela, sela su ispresijecana malim potocima i rječicama, brzacima. Za razliku od nekih drugih dijelova, voda se slijeva sa planina, dajući njoj čistinu i briznu i onu blještavost koju mogu zahvaliti sunčanom danu.
Ova okolina me skroz vratila u djetinjstvo. Budući da sam odrastao u malom gradu imao sam najbolje od oba svijeta. Igrao sam po šumama, poljima, naganjali zečeve, dobivao masovne batine (hihihih) jer sam redovito dolazio doma sa zelenim koljenima. Preskakali potok, gradili skloništa u šumama, penjali se na drveće iznad 20m visine.
A kad se grad počeo gradit dobili smo urbanu igraonicu. Hrpu gradilišta, koja su opet imala svoje čari i opasnosti.
Ipak sve u svemu, oni koji su odrasli striktno na asfaltu ne znaju što su propustili. Sjećam se kako sam svako ljeto imao noge išarane tankim bijelim crtama, koje ste zaradili ako se trčali kroz šume u kratkim hlačama, gdje su vas grančice i trnje išibale bolje od bilo koje ljutite majke. Ahhhh da to su bila vremena.

Iako neka ova sela bi više mogla biti onako kako je odrastao moj otac na selima. Ovdje ne mislim na to da su sela zaostala ili neke takve razloge. Razlozi za to su bile velike količine domaćih životinja koje su pastiri ponekad morali tjerati po cesti da bi došli do svog finalnog odredišta. Pa sam se sjetio priča kojih mi je pričao tata kako je kao mali vodio krave na ispašu.
Ah obožavam kad mi se napisani post u glavi ovako lijepo pretoči u pisani oblik.

Takve igre nažalost nisam imao, ali moj otac možda je.

Druga zbog koje sam se vratio u djetinjstvo su djeca. Ovo je jedna konstanta bez obzira u kojem dijelu Kosova se nalazite, hrpa djece. Budući da smo na par mjesta pogodili vrijeme kad se ide iz škole doslovce smo naišli na hrpu djece na cesti. Takvu hrpu da smo doslovce morali čekati da prođu jer nismo mogli autom nastaviti.

Sad se upravo vratio sa trosatnog sastanka, sad dok se opet ufuram.

Ova slika mi je prelijepa. Znate on scene na filmovima gdje dečko i cura trče u zagrljaj po nekom polju punom ruža, u nadi da će se konačno ujedinit nakon što im je život bacio sva moguća sranja. E ja bi tu scenu snimio ovdje (samo bi tematika bila selska, hihhhihi). Iako mi ovo čak izgleda kao neka scena iz nekog Hajdi filma. Ovaj dio Kosova (a usudio bi se reći i većina) nije previše pošumljena. Tako da imate jako puno ravnica, koje opet nisu zaorana kao u Međimurju. Tako da imate velike površine sa travom, maslačkom, itd. Idealno za izležavanje i brojenja oblaka.

Naravno mi smo opet bili u autu cijelo vrijeme.

Jedno selo u prolazu.

Ovo je bilo baš lijepi događaj. Konji su bili bez ljudske pratnje. Sve u svemu lijepo mi je vidjeti malo prirode, nakon konstantnog buljenja u aute i zgrade i ekran.

Nakon vožnje otišli smo na ručak u jedan predivan restoran u jednom predivnom klancu kroz koji prolazi planinski brzac.

Jeo super grilanu pastrvu tamo.

Inače par stotina metara od toga nalazi se jedna srpska crkva.

Decani Monastery
Zanimljivo je napomenuti da je crkva pod zaštitom vojske. Naime crkva se nalazi u Kosovskom teritoriju a u njoj su ortodoksni kršćani. Crkva je se gleda kao spomenik i pod zaštitom UN-a je. Čak se ne smije niti graditi ništa blizu te crkve. Tako da bi došli do tog restorana, morate prvo proći dva check pointa.
Pogledajte link, zanimljivo je.

Sve u svemu, predivan dan.

P.S.
Pozdrav izu Kosova. Meni je ovaj ponedljak neradni, hihiih. Srpski Uskrs.

17.04.2009. u 12:38 sati | 18 Komentara | Print | Link | Na vrh

Rubrika : Kornelijev kutak (7)

Evo opet malo Kornelija (misliti ču da ga više od mene volite)
Međutim ovaj put skroz sportska tema. Ipak treba malo i muškom dijelu čitateljstva ugoditi.

CSKA- Partizan

P.S.
Kornelije je kupio neku žarulju za fotić, hihihi. Uglavnom sudeći prema opisu funkcionalnosti te žarulje, Kornelije bi trebao objaviti neke portrete uskoro. Kornelije, čuješ, ljudi hoću portrete.

14.04.2009. u 09:25 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh

Makedonija : Skopje ili Skoplje

Uz rizik da neće nitko živ čitati sad blog, praznici, produženi vikend, itd., ipak hrabro krećemo dalje. Samo da napomenem da je jučer ovdje bio neradni dan.
Dan Ustava. Baš mi je dobro došao ovaj jedan neradni dan. I iako sam trebao puno toga napraviti jer kasnim sa poslom malo, nisam, hehehehe.

Nakon što smo obišli Ohrid krenuli smo natrag prema Kosovu i usput krenuli u glavni grad Makedonije. Nažalost onaj update od prošli put nije došao jer eto očito nisam stisnuo "record" na kameri. Kako tipično, bitno da sam se vrtio sa kamerom kao idiot, a da stvarno provjerim ako i snimam, a to mi nije palo na pamet. A ništa više sreće drugi put.

Pa krenimo se slikama iz Skopja.

Prve slike grada me baš i nisu dojmile. Da budem iskren još danas ne znam kakav dojam je Skoplje ostavilo na mene. Možda sam samo bio umoran, iako moram priznati da me se grad nije baš nešto dojmio.

Križ koji svijetli po noći. Prilično lijepi prizor.

Na slici je Gibonni ako netko ne kuži.

Očekivao sam puno više kulture iz tog doba. Međutim nismo nešto puno vidjeli. Iako moram priznati da nismo išli nikud van strogog centra grada, ipak sam očekivao više. Ipak treba imati na umu da je Skopje pogodio veliki potres 1963, koji je uništio veliki dio grada. Novi dizajn grada je napravio japanski dizajner.

Ovo je spomenik i podsjetnik na veliki potres. Naime sat pokazuje vrijeme kad se potres desio. Nažalost padao je već mrak pa nisam mogao nešto više slikati jer je kvaliteta slike padala drastično.

Uz križ na vrhu planine ( Crkva Svetog Spasa) najpoznatiji spomenik je kameni most preko rijeke Vardar.

Most osim što je poznato mjesto, je također vrlo ugodno mjesto za šetkaranje te okupljalište mladih, pogotovo kad je lijepo vrijeme. Jedino što ruši ovaj dojam je odvratna boja rijeke. Naravno ova slika je slikana isključivo zato da Vam se pokaže kako se ljudi šeću ovdje. Činjenica da se tri dobre žene istežu, nema nikakve veze sa objavljivanjem ove slike.

Most bi inače trebao predstavljati spoj/granicu između starog i novog Skopja. U biti predstavlja granicu između razvijenog i nerazvijenog dijela Skoplja. Po onome što su mi rekli, predstavlja i granicu između Albanskog i Makedonskog dijela. Pogodite koji je razvijeniji. Naime kad se prođe most i dođe u drugi dio grada, odjednom novije zgrade zamjene mali dučančići, te grad postaje skoro pa identičan malim ulicama nekog Kosovskog grada. Kako se izlazi van grada dolazite do Romskog dijela, gdje odjednom ulazite u teški slum. Jednostavno kao da se teleportirate u neki drugu zemlju. Odjednom hrpa prljave djece na cesti, klinci koji čiste stakla autima, zaprežna kola. Nažalost ovo nismo slikali.

Odmah iza mosta se nalazi glavni trg. Evo jedna zanimljiva sličica:

Čunga Lunga. Žvaka moje mladosti, ludo imena i još luđih sličica. Koje nitko nije sakupljao.

Njihovi novci. Koji su jako slikoviti, šareni, ugodni oku, međutim tako loše kvalitete da je to užas. Imate osjećaj kao da držite novčanice koje su već u uporabi 100 godina.

Obavezna literatura za svaku ženu, heheheheheheh

Malo umjetnosti:

Prvo sam mislio da je slika Meduze, međutim nije. Već je kip žene koja je sjedinjena sa drvetom. Zanimljivo da sam planirao jednom staviti tetovažu slične tematike.

Sponzoruša. Kakav to primjer dajemo mladim ljudima, heheheheehhe.

Kojih 100 metara niže je kuća, kip Majke Tereze. Glavni trg u Prištini se isto zove Šetalište Majke Tereze. Tko nije znao ona je inače rodom Makedonka.

Evo tek toliko da se hvalim svojim mobitelom, hihihhi.

P.S.
Pozdrav iz Kosova.

Sretan Uskrs svim čitateljima. Uživajte.

10.04.2009. u 08:46 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh

Makedonija : Ohrid

Upravo čitao par svojih prvih postova, ahhh to su bila vremena. Također vidim da sam puno napredovao što se tiče pravopisa. Tj. počeo sam koristit spell check, heeheheheh. Također sam vidio da su teme bile puno pikantnije onda. Sad su puno smirenije, heheheheh. Pa da nastavimo sa putovanjima.

Ovaj vikend je bio predivan. Netko nam se smilovao i podario nam savršen proljetni dan. Pa smo mi i kolege odlučili otići autom u Makedoniju, te posjetit Ohrid i Skopje. Zahvaljujem kolegi koji je uzeo auto da bi mi mogli vidjeti malo svijeta. Kad već nisam za vrijeme Juge, putovao po Jugi, evo sad imam priliku da posjetim te zemlje.

Post će biti slikovnica kao i uvijek (kojih će opet biti puno pa imajte strpljenja dok Vam se sve učitaju):

Put od Prištine do Ohrida je nekih 4h. Cesta je dobre kvalitete, ali budući da se skoro pa konstantno vozite po rubu brda cesta je vijugava, ima samo dvije trake, što u konačnici rezultira sporijim brzinama.

Čim krenete prema granici sa Makedonijom u oči vam pada prelijepa priroda. Brda i doline brda i doline, pogled je stvarno odličan (fale mi atributi u Hrv. jeziku, trenutno mi je palo 10 na engl. i dva na hrv.). Još da je bilo malo zelenije bilo bi još ljepše.

Meni su ovakvi prizori prelijepi. Zemlja mi odmah dobi neku posebnu privlačnost. Joj danas mi ne ide nešto pisanje ne znam što mi je. Uglavnom hvala bogu slika govori tisuću riječi.

Makedonija ima autoceste, međutim ima par stvari koje mi užasno idu na živce. Prva je da su naplatne kučice prečeste. Ja mislim da smo prošli kroz nekih 5,6. Druga stvar je glupi speed limit na 100km/h. Nije cijela autocesta takva, ali ma par dijelova. Još i policajci stoje na autocesti. Sve to ubija sam pojam autoceste. Velika ravna cesta gdje se može brže voziti. A ne da se na njoj vozim sporo i još moram misliti da li će me policija loviti ili ne. Iako po meni bi trebalo dignuti limit na našim cestama na 150km/h.

Konačno stigli na Ohrid. Grad je prekrasan, vrijeme je bilo prekrasno, jezero je bilo ogromno. Osjećao sam se kao da sam došao na jadransku obalu. Naravno kad dođete u takvo mjesto iz Prištine koja nije nešto, osjećaj se pojačava. Zbog svog neznanja opet sam bio iznenađen jezikom. Naime nisam znao da je Makedonski toliko sličan Hrvatsko/Srpskom. Čim smo došli na obalu, odmah su nas svi živi pitali otkuda smo što radimo ovdje. Naravno htjeli su da se provozimo baš njihovim brodicama po jezeru, ali bilo je i starijih ljudi koji su došli do nas i počeli razgovarati sa nama. Uglavnom ugodno iznenađenje.
Naravno im smo izašli van zaustavio nas je neki pimp (na biciklu) pitajući nas ako trebamo žene, mjesto za odsjesti itd. Neke stvari se nikad ne mijenjanju.

Grad Ohrid se nalazi na jednom brdašcu (ne cijeli) što mu daje opet posebnu ljepotu. Evo konačno i slika.

Budući da smo imali time plan, a imali smo još Skopje za posjetit čim smo stigli smo iznajmili brodicu i krenuli malo po jezeru. Tih pola sata na brodu je bilo božanstveno. Sunce i povjetarac su bili u idealnim omjerima. Lijepo sam ležao na krmi (je li krma, kaj ja znam ja sam kontinentalac) i punio baterije kao nekakav sunčani kolektor. A uz crnu jaknu na sebi sam bogami i izgledao kao jedan.

Obavezno uzeti vožnju po jezeru. Nas 4 je pola sata koštalo 500 denara ili oko 8 eura. Sitnica. Budući da smo uzeli samo pola sata nismo se previše udaljili od obale. Preporučujem dulju turu. Svejedno bilo je baš lijepo.

Jedna smiješna slika:

Ovakav dizajn McDonaldsa nisam nikad vidio. Nažalost nije radio. Iako mislim da je samo netko nalijepio ovaj znak na tu kućicu. Također imaju lijepu rivu po kojoj je bilo ljepota šetati. Konačno nešto bez prašine.

Grad ima dražesnu ulicu koja je puna dućančića. Nažalost ne znam zašto ali fale mi te slike, a fotić na kojem jesu se vozi po Kosovu. Ima također jedan filmić od dječje folklorne skupine, pa ću to staviti kasnije, pa dok vidite UPDATE pokraj naslova pogledajte ponovno post.

P.S.
Kušajte Ohridsku pastrvu. Ja budala nisam, nisam odolio svinjetini, koje u Kosovu nema, ali svi vele da je Ohridska pastrva jako dobra.
Joj upravo napravio spell check i previše, ali previše koristim riječ, lijepo. Iako rekao sam danas nisam baš nešto nabrijan na pisanje.