pjesak u gaćama

Štikla i piletina iz pakla

U zadnjih tjedan dana tjedan mi je brutalan. Doslovce odlazim na posao u 8 ujutro i vraćam se u apartman oko 22h. Budući da sad putujem na posao u Pretoriju, koja je udaljena kojih 60km, treba mi dodatnih sat vremena da stignem na posao. Ipak nije da se žalim, ured u Pretoriji se nalazi jako blizu izlaza sa autoceste, tako da ne gubim previše vremena u gužvama.

Čak se sve više i više snalazimo po gradu bez uporabe GPS-a. Koji me dva dana prije zeznuo i odveo u neko skroz drugo područje, ali evo nakon 10 minuta vožnje okolo, snašao sam se i našao pravi put.
Iako sam mislio napisati sljedeći post o vožnji lijevom stranom, jučerašnje anegdote su me natjerale da napišem posto o nečemu drugome.

Baš sam vidio da je Caster Semenya danas na naslovnici bloga. Ovdje se o njoj priča svaki dan na radiju. Jučer se naime atletska ekipa vratila iz Berlina i bio je doček na glavnome aerodromu. Danas ujutro je pak bila na radiju priča o tome kako nije bilo jako puno bijelih Afrikanaca na tom dočeku, te kako bi trebali pružati puno više podrške Južno Afričkom timu. Tko rekao što god, još uvijek se osjeća velika razlika između bijele i crne rase. Ili bar ja to tako vidim. Uglavnom, što se tiče nje i njezinih testiranja tu sam bar jako informiran. Ipak treba putovati jedan sat na posao.

District 9 je druga stvar o kojoj se priča. Nažalost ovdje tek stiže 28.8. Što je glupost, budući da se snimao u Johannesburgu. Jedva čekam da ga vidim. Pogotovo kad znam da je većina filma smještena skoro pa u mom susjedstvu.

A sad o anegdotama. Ovdje sam sa kolegom koji je čuo da se ovdje prodaju Ed Hardy majice. Budući da volim kupovati robu koje još uvijek nema u hrvatskoj , nahrlili smo u dućan. Majice su nešto posebno i motivi na njima su fascinantni. Ne znam koliko ljudi zna za taj brand, ali dizajner je odlučio prenijeti tetovaže velikog tatoo majstora na majice. Prosurfajte njihovom ponudom, ima lijepih stvari. Naravno ponuda ne sadrži samo majice, već sve živo, od cipela kapa, remena. Itd.

UPDATE: Našao svoju majicu.

Ovo nisam ja, ali nisam ni daleko, buuuuuaaaahhhhaaaa.

Jedini nedostatak ovim majicama je njihova cijena. Jedna majica (recimo iz trenutne sezone) košta minimalno 100-120€. (čudno da u Americi te stvari koštaju oko 80$) Ja sam svoju jednu platio 850kn. Međutim uopće mi nije žao. Nisam nju slikao. Uglavnom u taj dućan je došla obitelj (bijela, bogata). Djeca su bila obučena cijela u njihovu robu, što znači da je starija kćerka imala oko 3000kn samo od odjeće na sebi. Uglavnom par je imao mlađu i stariju kćerku. Dok se starija furala na crno i više na metal (motivi na majicama su ipak proizašli od tetovaža, tako da), dok je mlađa bila očito njihova princeza. Princeza od 6g i 40kg kako je izgledala, ali to sad nije bitno. Uglavnom mala cmizdrava klinika je vukla tatu po dućanu i naišla na ove stvari.

Ne nije ovo. Samo sam htio pokazati da marka ima prelijepe stvari za djecu. Ako želite da vam djeca izgledaju pomodno.

Ne naišla je na ovo.

Ovdje kršim autorska prava, ali ajde zanemarimo ovo.

Sve su curice hodale u maminim štiklama, međutim ona ih je stvarno isprobavala, dok je tata gledao i razmišljao da li da kupi ili ne. Mama je kao rekla jednom da to nisu cipele za djecu, međutim nisam siguran da nju je muž nešto čuo. Kad sam vidio da je počela hodati u tome i cviliti da želi to, ostao sam paf. Htio reći tom tipu da mu kćerka izgleda kao (neću prostačiti ovdje) ali ono kupiti štikle od 8cm klikni od 5,6 godina je užas. Dal ih nje kupila ili ne nisam saznao jer me toliko to iživciralo da sam otišao van. I sad mi je tlak dignut.

Anegdota broj dva.
Kako idemo u teretnu, a moj cimer je bilder, hihihhihiih, počeli smo izlaziti u teretnu i ja sam odlučio da bi uz njega mogao početi malo dobivati na težini pa sad jedemo dosta više nego obično jedem. U sklopu toga kuhamo često večeru. Opet u sklopu toga, počeli smo tražiti recepte na netu, a prvo mjesto gdje sam pogledao je bilo dok drage čitateljice Lipa Mare.
Naime trebali smo kuhati recept u linku iznad. Budući da nismo našli ESTRAGON (ne estrogen), kontaktirao sam Mare i pitao nju što sad. Rekla je da stavimo crvenu paprike. Međutim nekako mislim da je podrazumijevala da stavimo običnu slatku papriku. Međutim mi smo naime kupili ovo

Ova vrsta crvene paprike je puno puno jača. A još smo dodali dvije žličice. Uglavnom znate onu. "peče kad jedeš, peče kad sereš " Ovaj drugi dio me još čeka, hehehehehe. Sve u svemu, zasrali smo sasvim lijepi recept. Iako nije bilo loše napatili smo se dok smo pojeli ovo. Moram sam to dati nekome Indijcu. Sa smeđom rižom i ovako papreno brijem da bi uživao, hehehehe.
Toliko o anegdotama.

Ovaj vikend smo rezervirali za safari, u Kruger parku (koji je veliki kao Slovenija), tako da će biti ludih slika nadam se. O svem više u sljedeći postovima. Puno slikam, malo postam, pa moram negdje slike ubaciti, pa će staviti malo random slika.

Prekrasni klub house u našem estatu. Jako mi se sviđa, biti će ovdje lijepi partiji kad zatopli.

Pogled iz Klub Housa. Po danu ovaj dio izgleda kao scena iz filma District 9

Cesta malo van Pretorije.

P.S.
Pusa iz Pretorije.

27.08.2009. u 09:58 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh

Gdje i što sam u Johannesburgu

Pozdrav ljudi. Evo prošlo je već više pod 10 dana otkako sam ovdje. Vjerovali ili ne, ali do sada stvarno nisam imao vremena da se javim. Drugi razlog je što iako radim kod mobilnog operatera ne mogu na Internet samo tako. Tako da sam se skroz odviknuo od Interneta, Facebooka, indeksa i ostalih stvari. Ali pustimo to, da malo krenemo na opisivanje svojih prvih dojmova.

Sam let je bio poprilično dobar. Iako sam letio 10 sati u komadu, mogu reći da je put prošao prilično dobro. Ipak najviše zahvala teti na šalteru koja me smjestila pokraj izlaza za nuždu pa sam se mogao ispružiti. Da budem iskren najviše od svega sam se bojao tog deset satnog leta i već sam pripremio razne taktike da se uspavam ( droga alkohol, žene, hihihihih). Naravno opet nisam sjedio pokraj neke zgodne žene.

Ovaj put je bio i poseban po tome, što nisam imao problema sa vizom na ulazu. Iako sam pisao krv da nju dobijem. Uglavnom ovo lijepo opisuje zemlju za 2010g.

I ne nemojte me pitati ako ču Vam moći nabaviti karte za SP, jer mislim da neću tako dugo ovdje ostati.
Nagradno pitanje je "Što znači Big 5?"

Kad sam konačno sjeo u taksi, nije me toliko zaprepastila činjenica da je hladnije (bilo oko 12 dok sam sletio) niti jako sunce, niti što se vozimo po lijevoj strani, već to da je sva trava smeđa. Tj. nema one lijepe zelene trave. Da budem iskren, još dan danas nemam neku percepciju da sam u Africi. Bar ne onakvoj kakvu sanjate i vidite u filmovima. Budući kao i kod svake zemlja u razvoju, prostor nije upitan, sve je ogromno. Većinu vremena vam ništa ne znači da se vozite po lijevoj strani kad su trake ogromne i odvojene suprotne strane. Ali otom potom, neću sve u ovome postu opisati.

Iako sam trenutno u Johannesburg, radno mjesto (od sljedećeg tjedna) mi je u Pretoriji. Mjestu gdje (tako se priča) su svi mačo bijelci. Znači ako ste muško i bijelac i ne pokažete se kao pičkica, dobro ćete proći. Iako sam do sada samo jednom bio u uredu u Pretoriji, mogu reći da su priče istinite.
Moram ovdje napomenuti da glavno sjedište operatera u Johannesburgu izgleda fantastično. Osim što je kompleks veliki, predivan je i mogu reći da nisam do sad radio u tako lijepom okruženju. Unutrašnjost više izgleda kao neki muzej suvremene umjetnosti nego neki veliki poslovni centar. Slike, freske posvuda.

Ovo je samo mali dio. Ali svakako je puno ljepše vidjeti slike i umjetnosti nego nekakve reklame i grafove koje daju osjećaj kao da morate raditi kao rob. Pokušati ću slikati još nešto, iako iskreno ne bi smio, hiihih.
Ipak uza sva obilježja koja daju osjećaj da ste u Africi ovaj je još možda najjači

Još nisam vidio da se u kompaniji tako otvoreno dijele kondomi. Prvo sam mislio da su mali paketići sapuna, ali nisu, ihihih. Naravno same pohvale za ovakve akcije.

Po pričama znao sam da ću biti u nekom velikom kampu (selu, kako da to velim) ograđenom ogradom. I naravno, ako se samo vozite od aerodroma malo po rubovima grada, vidjeti ćete jako puno rezidencijalnih dijelova, te su svi pod visokom ogradom, bodljikavom žicom itd. Činjenica da piše da je žica pod naponom ili da znak "Armed response", za one koji ne znaju engleski to znači, uđeš nepozvan, pucamo, pojačava dojam nesigurnosti.
Ipak moram reći da još nisam imao nekih problema. Naravno postoje dijelovi grada kao strogi centar Johannesburga, te još neki u koje ne smijete ući. Ako uđete i postanete žrtva nasilja, što da vam velim osim glupi ste i sami ste si krivi. Ako Vam se veli da ne idete, nemojte ići.

Ako malo bolje pogledate u Google Earth-u Johannesburg, vidjeti ćete susjedstva koja su skoro pa sivo bijela. Evo zašto.

Ne znam koliko se vidi. Ali ovo su susjedstva koja se sastoje isključivo od lima. Straćare. Ovakvo susjedstvo se nalazi samo kojih kilometar od mene, na drugom brdu. Prvo sam mislio da je to neko odlagalište ili parkiralište za kamione, jer po suncu jako blješti. Ispostavilo se da ovdje žive ljudi.

A sad moj smještaj

Ako netko ne vidi u svom kampu imamo veliko golf igralište. (moram probati igrati), tako da u Johannesburgu vrlo malo treba da pređete iz velikog blagostanja u veliku neimaštinu. Iako ima jako puno siromašnih crnaca koje stoje na cesti i prose ili prodaju nešto. O opasnostima od njih više drugi put. Ipak zbog mog neznanja očekivao sam puno više crnaca oko sebe, ipak je ovo Afrika. Međutim ipak nekako ima puno više bijelaca, bar oko mene. Svi konobari ili neki niži poslovi još uvijek obavljaju crnici. Iako ovdje nisam siguran koji su iz JAR-a, jer jako puno izbjeglica iz Zimbabvea dolazi u zemlju. Također ima jako puno Indijanca, iako recimo istočna obala poput okolice Durbana ima još više indijske populacije. Jezik je engleski, te je sveprisutan. Dok lokalni bjelici (znaci izvorni Afrikanci) govore Afrikanski (neki mix nizozemskog i engleskog) crna populacija koristi Zulu jezik

Hrana. Mislim da nema što puno reći. Ova sljedeća slika govori za sebe. Ovo nije zemlja za vegetarijance, nikako, nikako.

P.S.
Toliko za sada. Ne znam koliko tekst ima smisla, nakenjo sam puno toga, te samo pišem kako mi misli izlaze iz glave. sljedeći put u ludom ludom tjednu koji sam ovdje doživio.
Piozdrav iz Afrike.

19.08.2009. u 15:07 sati | 19 Komentara | Print | Link | Na vrh

Afriko dolazim.

Evo naslov je rekao sve.
Budući da ovaj post pišem iz Frankfurta, tj. sa aerodroma, mogu biti jako siguran da mi sljedeća destinacija neće propasti. Naučen lošim iskustvom sa onom fatalnom Švicarskom, ovaj put sam odlučio ne razglasiti svoju sljedeću destinaciju, bar ne prejako hehehe.

Znači točnije Južno Afrička Republika ili JAR.

Za 10 sati bi trebao sletjeti u Johannesburg. Sama činjenica da ću letjeti 10 sati već mi ne sjeda kako spada. Glavni problem kod mene je da ne mogu spavati sjedeći, a sreće da se ispružim preko 4 slobodna mjesta, ah nemam takvu sreću. Slično kao da bih očekivao da ću sjediti pokraj nekog komada u avionu. Not going to happen. Ali odlućio se nadrogirat sa Draminom, pa bi kao od toga trebao spavati. I to ne vjerujem.

Nažalost ne znam ama baš ništa o tome što me čeka tamo ( što i nije baš dobro sa obzirom na destinaciju) ali eto, takav je posao.
Kupio Rough Guide vodič za JAR pa sad čitam i čitam. Mogu reći da sam otkrio neke vrlo zanimljive stvari ali o tome ću u sljedećim postovima. Afrika kao Afrika pruža i puno opasnosti kao i puno predivnih začuđujućih stvari. Toplo se nadam da ću moći sad vidjeti opet neke stvari koje ne bi inače nikad vidio. Karta za JAR je ipak preko soma eura. Safari je jedna od tih, a čitajući knjigu otkrio da ima još puno takvih stvari.
JAR a time i Johannesburg je inače grad prvi po broju prijavljenih razbojstva te silovanja (iako čitao da stranci nemaju baš problema sa time, odmah mi je lakše) i prvi po smrtnosti od AIDS-a. Ova dva razloga su dovoljna da mi ipak svemu ovime pristup sa povelikom dozom opreza.
Naravno tu je i malarija, tifus (cijepio se, brzo bezbolno, iako malo boli ruka) i ostala sranja. Iako opet pisalo da je JAR jako razvijen te da nema nikakvih epidemija. To više vrijedi za manje razvijenije zemlje središnje Afrike.

E da osim safarija, (nadam se) iskusiti ću i čari vožnje na engleski način. Fujjjjjj, iako se potajno veselim tome.

Sve u svemu kao i uvijek truditi ću se izvještavati čitatelje o svemu, te se truditi da postovi budu zanimljivi i raznobojni kao i Afrička kultura. Gledajući po blogu, nisam našao puno blogova/postova o ovoj zemlji, pa me veseli da ću biti među prvima da izvijestim o ovoj zemlji.

Ovime bi i molio ako ima neko (a kao ima velika naša zajednica tamo) i voljan je družiti se, normalan je, a trenutno je u Johannesburg-u, da mi se javi na mail.

Zašto nisam dugo pisao? Pa vjerovali ili ne, liječio sam se od bloga malo. sakupljao snagu, a i tako su svi na godišnjem pa nitko ne čita. Da ne govorim koliko muke za srediti VIZU za JAR. A budući da bi zadnje mjesto u kojem živim rekao Hrvatska, morao sam srediti gomilajuću hrpu administrativnih sranja koja me uvijek dočekaju kad se vratim doma. Vozačka (opet sam sljepici nego sam mislio, k vragu. Hvala bogu da tehnologija napreduje, pa nemam pepeljare na nosu), zubar, viza, međunarodna vozačka, prijaviti struju plin vodu ( što nisam ) za stan. Naravno budući da sam (ili avanturist ili radoholičar, ili je samo kriza, ili sam glup) se prijavio za ovu destinaciju, odrekao sam se dobrovoljno godišnjeg. Tako dok su drugi imali po dva tjedna mora, ja sam eto bio 10 sati u Crikvenici za Dan Zahvalnosti.

Tako da nije niti meni med i mlijeko, ali eto ne žalim se. Nadam se godišnjem u JAR-u. ako ništa drugo dok će u Hrv. biti -10 tamo će biti +30, buuuuaaaaahhhhhaaaaaa.
12 dana u Hrvatskoj sam proveo radeći skoro, ali uspio posjetit sve frendove, budući da ako to ne radim, gubim njih vrlo lako, i lomeći sve živo i neživo.
Stvarno pretprošli tjedan mi je bio najgori u ovoj godini. Ako nisam nešto izgubio, onda sam slomio, a ako nisam niti to, onda sam morao platit nešto što nisam morao. Sranje.
Ali sad je sve iza mene. Iako su mi baterije kao i na laptopu sad (47%) činjenica da ću otići u Afriku me veseli.
Jedan kontinent manje za osvojiti.

P.S.
Pozdravi čitamo se. Ohrid post će isto biti sljedeći tjedan. Nisam znao ali tete u avionu rekle da je danas 20 godišnjica Hrvatske avio flote.