Ludi vikend u Durbanu
Konačno da i na pišem ovaj post.
Ovaj četvrtak je bio neradni dan u JAR-u. Koliko sam skužio bio je neki dan nasljedstva. Nažalost sve koje sam pitao što se slavi nisu imali pojma. Činjenica da sam pitao bijelce je naravno pomogla, budući da je ovaj praznik slavio nešto crnačko. Iako da ne ispadne sve tako rasističko, ja iskreno osim Božića, nemam pojma o niti jednom jedninom prazniku. Činjenica da se mijenjaju svako malo pomaže. Lijenost je druga stvar.
Uglavnom, četvrtak je bio nerada (petak radan) ali sam se dogovorio sa šefom da ću raditi iz Durbana. Glavni razlog ovog nenadanog posjeta Drubanu je stvar da me Milo Djete napustilo, jer se preselio da radi tamo. A 4 dana u Durbanu, pa nisam mogao prepustit ovu priliku.
Bolje da sad odmah napomenem da post nije edukativan, niti malo. Tih 4 dana što sam bio tamo radio sam sljedeće stvari. Buđenje, kupanje, teretana, partijanje, i sve ispočetka.
Sam Durban se nalazi dobrih 550km od Joburga i smješten je na istočnoj obali JAR-a. Durban je najveća luka u JAR-u, što se lako vidjelo po broju teretnih brodova koji su svakodnevno klizili po horizontu. Krenuo sam iz Johnnesburga u 14h i stigao u 21. Put je bio poprilično dosadan, i monoton, jer je pejzaž prilično jednolik, ali ipak predivan. Mora da sam već dosadan sa tim pejzažom. Ali činjenica da kod kuće jednostavno nemate tako velika prostranstva. A autocesta prolazi drito kroz nenaseljene dijelove, tako da osim ponekih znakova i benzinskih crpki, nemate ništa drugo što bi vam ometalo pogleda. Samo vi zemlja i horizont. Moj savjet, (ako niste sami) vozite, nemojte letjeti.
Bilo mi je toplo preporučano da sve vozim 120 jer ima jako puno kamera, što je istina. Tako da ako idete autom, poštujte znakove. Nažalost cijeli put nije bio tako lagodan jer čim sam došao bliže Durbanu i tropskoj klimi, počela je kiša magla i ostalo sranje koje čini vožnju gadnom. Hrpa auta na cesti i noć koja pada već u 18h, sva moguća svijetla, su činila vožnju napornijom. Imao i skoro near death experience (sad će mi mami zatitrati obrva, hihi)
Naime auto iz suprotne trake je izletio iz ceste i zabio se u zaštitnu ogradu točno one milisekunde kad sam ga prošao. Na sreću nije probio zaštitnu ogradu (mali jarak je brijem pomogao) ali sam čuo masovan prasak točno iza sebe, i osjetio komadiće zemlje kako su me posipali po autu.
Sve u svemu, bilo je scary, ali evo tu sam.
U Durban sam došao po noći i nisam vidio ništa od njega. Međutim kao i svi gradovi ovdje, centri su odvratni prljavi i ne isplati se ih vidjeti.
Jedino što sam ovih (osim klubova) vidio je veliki akvarij i delfin show. Slike o tome u drugom postu.
Durban je poznat po tome da ima jako veliku zajednicu Indijaca, što se odmah primijeti, jer sam iskreno vidio više Indijaca nego crnaca.
Milo Djete ima prelijepi (stan idealan za samca) stan koji ima predobar pogled. Ovaj vikend sam tako postigao još jednu stvar koju nisam mislio nikad napraviti u životu. Okupao se u Indijskom Oceanu. I nije toliko hladan. Durban je inače poznat po tome da ima najljepše plaže u JAR-u i jako je popularno turističko središte.
Osim vožnje, predivnih plaža, super stana, činjenice da sam vidio kolegu, Durban me opčinio djevojkama.
Naime nisam već jako dugo vidio tako puno dobrih cura na jednom mjestu. Čak je jedan klub bio bolji od nekih u Rusiji, po ponudi (ovdje post postaje seksistički).
Naravno da smo Milo Djete i ja uživali jer iskreno volim mlađe djevojke, pa je ovo bio kao raj za nas. Naime u Johannesburgu nikako da nađem neko mjesto koje bi bilo slično ovome.
Znam znam znam da izgledaju malo mlađe. Ali ja imam 28 skoro i svaki put me traže da im pokažem dokumente, jer misle da sam klinjo, tako da, šuššššššššš
Klubovi u kojem smo bili najviše je Clapham i Joe Cool's. Sve u svemu obavezno posjetit mjesta. Clapham ako ne mislite platit višu cijenu ulaznice, odjenite nešto sa kragnom, ali u biti nije bitno. U tom klubu sam pokupio broj od neke prebrutalne konobarice.
Ako se ispostavi da bi se htjela naći sa mnom (, teže vjerojatno jer je prezgodna) a ja naime nisam u Durbnu, upucati ću se. To bi bilo tako tipično. Ali nešto ćemo skemijati, hihihh.
Uglavnom iako sam se namučio voziti:
okupao sam se u Indijskom oceanu
vidio delfine i ogroman akvarij
upoznao više žena u ovih 4 dana nego mjesec i pol u Joburgu
uživao sa kolegom
E da skoro zaboravio, budući da je sve suho suho, ima puno požara. Evo naletio na jedan i baš je bio ljepo prizor. Isplatilo se vijdeti, iako zbog vožnje i slikanja nisam baš napravio neke predobre slike, ali dočarati će bar malo toga.
P.S.
Pozdrav iz Pretorije svim curama iz Durbana (dizajnerici, ludoj Indijki, kolegi Lalu (dečko), prebrutalnoj maloj 1, prebrualtnoj maloj 2, konobarici, Julianne Moore, plavuši, Brazilki, onoj koja se družila sa dizajnericom, starijoj verziji Pamele Anderson
Milo Djete je li sam zaboravio neku.
Naravno i njemu koji me tako lijepo ugostio.
28.09.2009. u 11:56 sati | 12 Komentara | Print | Link | Na vrh
Čestitke maloj čupavoj
Budući da imam ovu mogućnost čestitanja, a nažalost nema me kod kuće da to napravim osobno, htio bi
Čestitati svojim najnajboljim prijateljima (tata mi nije dozvolio da velim tko je, pizda, hihihhih) na novoj i prvoj prinovi, koja je ugledala svijetlo bolnice danas rano ujutro. Neka Vam je svima sa srećom. Puno pozdrava i pusa mami.
Puno pusa i želja i maloj čupavoj. Potruditi ću se da budem tamo ako će njoj trebati bilo kakva pomoć ili savjet u životu. Za početak ću njoj donijeti jednog mladog lavića da se igra sa njom.
Iskreno mi je žao što nisam mogao biti tamo da sve ovo izrazim osobno, ali takav je život.
Još jednom sve najbolje i volim vas puno.
P.S.
Pusa svima iz Pretorije.
Dokaz da mi ovo puno znači, nisam napravio niti jednu pravopisnu grešku :-))))
21.09.2009. u 12:00 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
Vožnja lijevom stranom
Da se malo maknemo od slika, te se malo okrenemo prema tekstualnim postovima, hehehehe. Ne znam koliko ima čitatelja (iako mislim da ih ima poprilično) koji su probali čari vožnje po lijevoj stvari.
Naime osim pljačkanja, side i ostalih sranja sa čime se možete preplašiti kod dolaska u Južnu Afriku, u zraku je visjela i činjenica da se vozi po lijevoj strani. A znajući da na posao ne mogu pješice ili tako nekako, odmah mi je bilo jasno da ću morati voziti kao Englezi.
Iako sam se metalno već pokušavao priviknuti kod kuće (čak mislio da se po mrklom mraku u samoći svog malog grada probam voziti po lijevoj strani. Odustao od te pomisli).
Međutim ipak sam (kad me se vozilo) pokušavao u mozgu voziti po lijevoj strani. Vježba je bila poprilično teška da budem iskren.
Kad sam sletio ovdje i sjeo u taksi, mogao sam se uvjeriti svojim očima kako je voziti na lijevoj strani. Iskreno (ovo vrijedi za JAR) nije ništa drugačije nego voziti po desnoj strani. Razlog tome leži u velikim cestama. Svaki smjer ima dvije trake, koje su međusobno odvojene ogradom ili travnjakom, slično kao naše autoceste. E kad se vozite po njima, u biti vam nije uopće važno je li se vozite po lijevoj ili ne.
Naravno to je kad se vozite ravno, problemi nastaju kad skrećete lijevo ili desno. Ipak i ovdje postoji olakšavajuća okolnost. Ako ste na većim semaforu, logički je da nećete skrenuti u traku u kojoj su auti prednjim stranama okrenuti prema vama. Ne znam koliko ovo zvuči logički, ali kad ste na cestama, ima smisla.
Prvih tjedan dana sam se vozio sa frendom. Moj savjet je da (ako imate takvu priliku) tokom vožnje puno više pažnje posvetite skretanjima, semaforima, što kako i gdje. Iako generalno gledajući imajte samo jednu stvar u glavi. Uvijek se držite lijeve strane, i sve je jednostavno obratno nego kod nas. Ovdje kružni tok ide u smjeru kazaljke na satu.
Ovo sve što pišem je za velike ceste, velika skretanja tokom dana. E sad tokom noći na manjim cestama, e tu nastaju problemi. Zna se desiti da vam se mozak jednostavno prešalta na vožnju desnom stranom i nećete ni skužiti prvih 15 sekundi. Pogotovo kad srećete van parkinga. Pazite da ako idete desno morate na drugu stranu ceste. Meni se desilo par puta da sam otišao krivo.
Sve u svemu, nije neka stvar koje se morate bojati. Morate biti malo pažljiviji prvih par dana, ne voziti odmah po noći, ali iskreno, ne bi trebali imati nikakvih problema priviknuti se na vožnju lijevom stranom. Ne bi trebali propustit vožnju samo jer vas je strah.
E da, skoro zaboravio. Najveće probleme koje sam imao kod privikavanja su drugačiji raspored kontrola žmigavaca i brisaća. Doma su mi žmigavci na lijevoj strani volana, ovdje na desnoj. Tako da sam prvih tjedan dana uvijek, ali uvijek, prvo obrisao stakla pa onda tek da žmigavac. Brzine su iste kao i kod nas. Znači 1 i 2 brzina su na lijevoj strani, 3 4 sredina, 5, 6 desna. Međutim budući da sam naviknuti vući mjenjač prema sebi da ga stavim u 1 i 2 (ipak brzine koje najviše koristite), imao sam problema jer sam sad morao gurati mjenjač od sebe. Tako da često stavio u treću umjesto u 1 jer nisam pogurnuo dovoljno mjenjač u lijevo.
Najgluplji i najneprecizniji mjenjač na mojoj Toyoti Coroli naravno ne pomaže. VW gdje si kad te trebam
Uglavnom, ja sam se priviknuo totalno nakon tjedan dana vožnje i već me je strah kako ću se priviknuti na desnu stranu.
Razmišljam dal da napišem duži post sa pojedinostima o prometu u JAR-u, ali prepoloviti ću post na dva dijela, pa o tome više drugi put.
P.S.
Pozdrav iz Pretorije.
17.09.2009. u 09:38 sati | 12 Komentara | Print | Link | Na vrh
Safari: Kruger Park III
Joj konačno našao vremena za post, a toliko ih još imam u planu, ali nikako da ulovim vremena za pisanje. Već mi polako i ovaj post blijedi iz glave.
Zadnji dio safari postova se svodi na naš put kući.
Budući da smo prespavali subotu na nedjelju u vili, imali smo još jednu noć ugodnih događaja, dok smo na put krenuli u nedjelju ujutro.
Naime u samu cijenu od onih 750 randa, uračunati je i Brai (afrički roštilj) uz obalu same rijeke. Imali smo organiziranu večeru, sa cugom i proveli prekrasni zalazak sunca uz obalu.
Stol je bio prelijepi i prepun predivno finih stvari, od super startera do mesa. Postojali su dva prefina startera koje možete jesti sa krekerima. Prvi je neki čili grah ili tako nešto, nisam skužio baš, a drugo je Biltong pašteta. Naime biltong je sušeno meso, ali sušeno na običnom zraku, tako da iskreno meni meso nema ama baš nikakav okus. Milo Dijete (kolega koji je sa mnom ovdje), ga obožava, ali meni je bez veze. Međutim pašteta je bila nešto prefino. Iako koliko sam skužio, ne možete nju tako lako naći, trebao bi naći recept i napraviti nju.
Osim prelijepog zalaska Sunca, koji je ovdje ultra brz sam doživljaj su pojačavali nosorozi koji su se pasli na drugoj strani obale.
Kad je došla noć shvatili smo jednu zanimljivu stvar. Naime na nebu nije bilo zvijezde sjevernjače. Bilo je čudno vidjeti drugačije zvjezdano nebo.
Na put smo krenuli rano ujutro. (opet puno slika, ali svi će postovi ubuduće biti takvi, jer slika imam hrpu hrpu). Ovaj put smo htjeli i vidjeti gdje se vozimo, naravno držeći se autoceste ovaj put.
Naravno mi ne bi bili mi kad nešto ne bi sjebali. Došli do benzinske i umjesto bezolovnog natočili olovno gorivo. Auto je radio ok
Ovako izgleda put do vile, većinom
Benzinska pumpa
Malo okoliša
Ceste su u super stanju i stvarno se gušt voziti po njima.
Pejzaž je predivan i ogroman i stvarno vam je lijepo voziti se kroz Afriku. Prvi dio put (prije ulaska u planine) je većinom pun plantaža raznih naranča i limuna, te šećerne trstike, ili smo bar to tako identificirali.
Kako se uzdižete na brda, dobivate predivne slike.
Stali smo na jednom mjestu gdje neki ljudi prodaju voće
Kupili (makademijan, ne znam kako se piše na našem) orahe, mandarine i avokado, za smiješne cijene. Mandarine i orasi su bili nebeski, nisam jeo bolje sočnije i ukusom bogatije mandarine ikad. Naravno budale avokado je na kraju bio bačen, jer ga nismo nikad jeli. Uglavnom očekivali smo nešto drugo, a ne ono što u biti avokado je. Voće za umake i ostale stvari. Mi smo mislili da se može jesti sam. Bez veze.
Kako se prođu planine
dođete na predivne pašnjake. cijeli okoliši izgledaju kao prekriveni jednim predivnim žućkastim, mekanim tepihom. Najrađe bi samo izašli van autu i valjali se po tome. Bar sam ja imao takvu želju. Kako se sve više spuštate prema Joburgu, tako sve više stočarstvo dolazi do izražaja.
Stali ne nekoj benzinskoj u sredini ničeg, gdje smo ja i Milo Dijete bili jedini bijelci. Malo smo se osjećali čudno, ali brzo vas to prođe. Nitko nije obraćao pažnju na nas.
Iako sranje se moralo desiti kad tad. Naime zaustavila nas je policija, jer smo (tj. ja sam) prebrzo vozio. Naime ograničenje na ovim cestama je usranih 120kmh
Vidi tu cestu. 120km/h, ma daj
Ulovili su me sa prekoračenjem, koje nije bilo toliko veliko. Neću sad o točnim brojkama. Kazna je bila poprilična, međutim nakon dogovora smanjio sam nju za 60%. Na kraju sam saznao da sam bio glup i da sam mogao smanjiti tu kaznu za 95%. Naravno svi se voze min 140 po tim cestama, što je normalno, ali eto mi smo baš naletjeli, skupa sa još par auta iza mene. No luck.
Znači možete se doslovce cjenkati jer vas u određenom trenutku pita policajac, 2koliko možete odvojiti novca za kaznu".
Budući da mi je bilo prvi put, nisam išao baš na prenisku cijenu. Sve u svemu drugi put ću reći da imam samo 100kn kod sebe i bok. Rekli svi da to uspijeva.
P.S.
Pozdrav iz Pretorije
11.09.2009. u 09:29 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh
Safari: Kruger Park II
Evo da krenemo dalje kao što sam obećao (iskreno iznenađen što ču se držati roka koji sam si zadao).
Ovaj post će opisati put i prvi dan u Kruger parku. Ako ste čitali (ako niste, pročitajte) prošli post, objasnio sam vam sve.
Napomena: Post ima hrpu velikih slika, pa imajte strpljenja. Isplati se.
Krenuli smo prema Kruger parku izravno sa posla, što se iskazalo kao loš potez zbog glupog prometa. N1 autocesta, koja je u biti žila kucavica u Johannesburgu je bila totalno zakrčena. Kao da cijelo pučanstvo živi van grada. Tu smo izgubili oko sat vremena.
Kako smo se polako micali van grada tako smo bili sve brži i brži. Sam put traje oko 4,5 sati, ovisno o tim gužvama. Naravno mi ne bili mi (ja i frend) da nešto nismo sjebali. Naime koristili smo GPS koji je imao postavke (još od prije) da izbjegava naplatne kučice. Koja je bila posljedica toga. Vožnja kroz neka luda rudarska naselja po cestama koje su imale takve rupe po njima da cijeli auto stane u njih.
Naime ovdje je zima (ok rano proljeće) i mrak pada vrlo brzo, tako da smo se vozili po mrklom mraku oko 80% vremena. Kad sam pogodio prvu rupu na cesti, ozbiljno sam pomislio da mi je otpao kotac. Međutim naša pouzdana Toyota Corolla je sve izdržala što njoj je cesta bacila pod guzicu. Nekako smo skužili da smo nešto zeznuli u GPS-u, popravili to i konačno krenuli ka boljim cestama.
Ovako je izgledao veći dio puta.
Nakon nekog vremena smo došli u grad koji se zove Caroline. Stali na neku crpku u 21h, gdje nije bilo niti jednog jedinog bijelca, tj. nisam vidio u tom gradu bijelca uopće. Naravno da mi nije baš bilo svejedno. Još kad sam ušao u dućan i vidio bijelca (zamislite nekog teškog američkog bajekra) sa jednom rukom kako sjedi iza kase, sve mi je bilo jasno. Uglavnom morali ste vidjeti to. Zanimljiva scena, kao iz nekakvih filmova.
Krenuli natrag na put i konačno došli u vilu, prijavili se i otišli spavati, jer eto trebalo se probuditi u 5h.
Rano jer životinje su najaktivnije rano ujutro prije nego zapeče sunce.
Prvi dodiri sa životinjama. Naravno vila je duboko u bušu (ne znam kako da to nazovem. Ovdje se to zove buš, tako ču i ja zvati to. Da mi slučajno netko pametan ne veli da to prevedem u grmlje)
E sad ustali u 5h, jedva, dobro da slabo spavam inače bi prespavali to.
I tada je krenulo najgore smrzavanje koje sam doživio posljednjih 10g. Naime iako je Afrika ovo, jutra su hladna. A vožnja u ovome
što znaci da se vozite bar 80km/h na povišenom (ja sjedio na rubu najviša pozicija) bez prozora na hladno vlažno jutro. Smrznuo sam se kao pičkica, ma kaj jedna tri. Imao jaknu međutim glava mi je promrzla. Mislio sam da će me otpasti. Međutim to nije bilo ništa prema sljedeća tri sata, kad sam se pokušao ugurati u dekicu koju smo dobili.
Napomena:
Kad idete na safari tokom zime, obavezno se toplo obuci, čak i kad sunce izađe, još uvijek je hladnjikavo. Užas, kako sam se smrzao.
Ipak isplatilo, se. Bili smo nagrađeni predivnim izlaskom sunca.
Ulaz u Kruger park (jedan od mnogih. Jer cijeli park je ograđen žicom.) Zbog ovog se ide rano. Mi smo bili 10 po redu, nekad zna biti red dugačak po 20km.
Da ne mislite da vas lažem, stvarno smo bili ovdje
A sad malo autentične prirode
Čim smo ušli dočekala nas je mama žirafa i dvije male žirafe
E sad. Imajte dvije stvari na umu. Ovo je sve slikano mobitelom. Drugo da i nije, opet se životinje uklapaju u okoliš, pa proučavajte slike. Nadam se da je rezolucija ok. Ako nije recite.
Nosorozi. Malo dodatnih informacija. Bijeli i crni nosorog, u biti su obojica sivi. Razlika je da bijeli jedu travu i uvijek drže glavu dolje. White, je došlo od wide, jer bijeli imaju punu širu čeljust. E sad crni nosorozi se hrane lišćem i uvijek imaju glavu prema gore. Crni nosorozi su puno puno agresivniji od ostalih. Oni su oni koji se neće bojati napasti džip koji je ipak duplo veći od njih.
Ovo je slikano kojih 50m od džipa
Sad koja vrsta antilopa je ovo ne znam. Jedna frendica sve njih zove kozama.
Zaboravio kako se zove ova životinja. Bila samo metar od džipa.
Jedno vrijeme nismo ništa vidjeli, osim hrpu govana na cestama.
Jedna ultra lijena vjeverica
Nakon nekog vremena smo konačno došli na doručak u neki restoran, odmaralište u parku.
Jedan dio je bila izložba o krivolovu. Vjerovali ili ne ali krivolov je još uvijek jako jako popularan i neki ljudi još uvijek vjeruju da je recimo rog od nosoroga afrodizijak. Vodič nam je rekao da su pokušali objasniti Kinezima da umjesto roga, mogu jesti svoje nokte, jer razlike između ljudskih noktiju i roga ne postoje. Isti sastav. Prilično zastrašujuće slike.
Malo jako hrabrih ptica.
Uz malo domišljatosti, dobio jako dobar zoom, tako da sam prislonio dalekozor na mobitel. Ovo su nilski konji.
Ne vidi se predobro, ali ovo je krokodil. Međutim bili su prilično mirni.
Slon, 10m od nas.
Ponosan na ovu sliku. Naime ulovili smo krdo slonova.
Nakon puno muke ugledali i lavove. Konačno. Naime, turisti su poput muha. Čim se vidi neka životinja, okupe se 100 auti pokraj ceste. A lavovi su već tada olako drijemali i bili poprilično daleko od ceste.
Evo dosta slika za danas, sljedeći put još malo slika i povratak kući kroz predivan krajolik zapadne Južne Afrike.
Nadam se da ste zadovoljni sa slikama. Trudio sam se što sam više mogao. Nažalost leoparda nismo vidjeli tako da službeno nisam vidio all big 5.
P.S.
Pozdrav iz Pretorije.
04.09.2009. u 10:27 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh
Safari: Kruger Park I
Prvo da izjavim da je ovo bilo prekrasno iskustvo. Za slucaj da nisam do sada još uvijek naglasio dovoljno, ove godine nisam imao godišnji, vec sam sa Kosova direkt otišao u JAR (sad ovdje morate razviti onaj, ooooooo jadnik, osjecaj) pa mi je ovaj safari došao kao melem na ranu. Slika ma hrpu, emocije su pozitivne, iskustva sva zadovoljavajuca.
Buduci da je ovo preveliko da sve izguram u jedan post, podijeliti cu njih na dva tri, vidjeti cemo.
Prvo malo o parku.
Kruger park je najveci nacionalni park prirode u JAR. Velicinom je slican Sloveniji. Iako zauzima puno prostora, koliko smo culi taj park se namjerava proširiti van granica JAR-a, te bi se spojio sa Swazilandom i Zimbabveom. Jer koliko smo culi od vodica, iako je park jako veliki, još uvijek nije dovoljno veliki. Tako recimo slonovi koji migriraju istocno- zapadno, sad moraju južno sjeverno, jer se park proteže duž sjever-jug smjera. Park je poznat po takozvanim Big 5, koju cine: Lav, Leopard, Slon, Nosorog, Bizon. Park ima jako veliku raznolikost sisavaca, ptica te reptila. Sveukupno, skoro preko 700 razliciti vrsta životinja. Iako tokom safarija ne vidite niti frakciju toga.
Po onome što je posebno u parku je da u sebi ima 21 kampova, 7 privatnih vila i 11 posebnih privatnih safari vila. Svi ovi kampovi Vam omogucuju posebno iskustvo buduci da spavate u nacionalnom parku, punom životinja, tako da se ne bi trebali, ako vidite da vam ispred kuce šece lav.
Uz park, postoje još puno više razlicitih motela, vila, hotela, i svih mogucih smještaja.
Gledano turisticki, dodete do zapanjujuce brojke razlicitih ponuda, te iskreno, ako samo gledate po netu, imati cete muke da izaberete ono što želite.
Samo zamislite da niste sigurni gdje odsjesti u Sloveniji, te pretražujete sve žive hotele koji se nude u državi. Mukotrpno.
Ipak postoje odredene stvari koje vam olakšavaju izbor. Prva je cijena. Cijena se može kretati od preko 300€ po noci, pa do 20€ po noci. Zavisi, je li želite kamp ili nešto konkrentije. Druga stvar je sama regija u kojoj želite odsjesti. Od Johannesburga, imate od 4h vožnje pa sve do 8h vožnje, možda i više, tako da to isto utjece na odabir. Naravno i same cijene se mijenjaju ovisno o sezoni. Treca je što želite od ponude, takoder jako važno.
Ufffff, toliko teksta a još niti jedna slika. a ništa idemo dalje.
Razmišljam da slike nece doci u ovome postu, bar ne puno, jer cu ovaj post posvetit sami organizaciji puta, te kako što i kamo.
Buduci da je Kruger park, ovdje jako poznati, puno poznanika sa posla su otišli vec tamo na dan dva, tako da smo bar imali neke smjernice. Ipak vecinu stvari smo sami našli i odlucili gdje i što.
Glavno kad planirate put u Kruger su dvije stvari.
Prva je da li cete sami putovati kroz park ili želite da radite to organizirano, tj. da imate službenog vodica. Vecina vila nudi u cijeni i razlicite pakete organiziranog safarija (nocni, cjelodnevni, nožni, itd.). Naime Kruger park je prošaran cestama, kako asfalt, tako i šljunak, gdje možete do mile volje i voziti sami. Izgubiti se baš i ne možete, jer imate putokaze svugdje te, ima uvijek ljudi oko vas.
Iako je vecinu ljudi išlo na put na ovakav nacin, nama su preporucali organizirano. Razlozi su sljedeci:
- buduci da ne vozite, imate puno više vremena za razgledavanje, a vjerujte mi. Ovo su životinje u prirodnom okruženju i kamuflaža im radi savršeno. Ja sam jednu žirafu primijetio u tek kad smo doslovce bili metar od nje.
- vozite se u džipovima koji imaju povišena sjedala, što vam nudi puno bolji pogled. Opet ovo nije ZOO i životinje nece baš biti blizu vas, tako da dobar pogleda zlata znaci. Sve cete vidjeti u slikama kasnije.
- vodici su puno iskusniji, nego vi u bilo kojem slucaju. Znaci da cete saznati nešto i o samim životinjama, te se podrazumijeva da su poni puno upuceniji u mjesta u kojima životinje prebivaju, te u koje vrijeme se koja životinja može vidjeti itd. Jer ipak bez obzira na velicinu parka, može se desiti da cete voziti 2h bez da vidite neku vecu životinju.
- Sigurnost. Naš vodic nije nosio pušku, jer je rekao da vas ona nece spasiti ako nešto naleti na vas. Upravo saznali da lav ima preko 220kg. To su 220 kg cistih mišica, tako ako niste sigurni da znate pucati ili braniti se, nemojte se dovesti u situaciju gdje cete nastradati. Znaci ne izlaziti van vozila.
Receno nam je prvo da ove životinje nisu ništa slicno onom u ZOO. Ovo nisu šugave polupospane, debele životinje koje se vrte u 5 kvadrata žicanog kaveza. Ovo su prave divlje životinje i ništa slicno onome štio ste doživjeli. Što naravno stvara tu posebnu caroliju, koja safari cini nezaboravnim iskustvom. Ipak životinje ce prije auto zamijeniti sa drugom životinjom nego sa limenim cudovištem koji mora ubiti. Medutim bilo je slucaja kad su se nosorozi zabijali u aute.
Ako nosorog ima min oko 2t (što je recimo težina nekog velikog terenca) i postiže brzine preko 30km/h. Pa uglavnom dobiti cete nešto slicno crash test-u. Znate one scene gdje lutke lete po autu.
Ovdje cu još opisati malo gdje smo odsjeli, a sljedeci postovi ce onda biti slikovnice.
Ovo je mali teaser.
A ima i boljih slika.
Odsjeli smo u Grand Kruger Lodge. Cijena je 850 randa po noci, plus 750randa safari. 11 randa je 1€. Sve u svemu, htjeli smo nešto što je ipak malo luksuznije i bolje, a opet da ima onaj štih da se nalazite u prirodi. Jedino što mogu reci je da je ova vila PUN POGODAK. Za samu vilu, organizaciju, ljude, gostoljubivost, imam samo rijeci hvale. Ako ce itko ici u Kruger Park, ovo bih vam preporucio samo tako. Velim cijena je možda malo veća (nekome) ali isplati se, i ovoj e recimo u srednjoj klasi.
Kao što sam napomenuo. Internet je ovdje jako koristan i kolicina stranica sa hotelima i TOCNIM ( što jakooooooo puno znaci ) informacijama je iznenadujuce velika.
Moj savjet kod traženja hotela (imajuci na umu što tocno želite), je sljedeci.
Ukucati u Google Kruger park i naci par stranica gdje agencije nude smještaj (imaju linkove do originalnih stranica hotela) i pretraživati njih jedan po jedan u suradnji sa google earthom. Jer cete tocno vidjeti gdje se što nalazi, jer kao što sam rekao 100 puta. Park je veliki i podijeljen na provincije, tako da vam nije svejedno gdje se vila nalazi, ma koliko vam se svidala. Pozicija je važna isto.
Slike hotela imate na stranici, ali cu ipak postati dvije, samo da vidite da je tocno, iako nisam zadovoljan sa kvalitetom.
Dvije najbitnije stvari. Vila ima 4 zvjezdice, što se osjeca, iako je dorucak malo "tanak" da se tako izrazim.
Iako se sama Vila nalazi službeno van parka, toliko je blizu samog parka da ipak dobivate osjecaj da se nalazite u parku. Znaci cujete zvukove životinja po nocu. Sama vila, je negdje oko kilometar do najbližeg dijela parka. Nalazi se blizu Krokodile rijeke (južna prirodna granica parka). Ova vila se nalazi u Marloth dijelu parka u Mpumalanga dijelu. Ovaj dio je najjužniji dio parka, te time i najbliži od Johannesburga. 450km je udaljen. buduci da smo krenuli u petak nakon posla, ovo nam je bilo jako bitno. Ovo je bila druga bitna stvar.
Mislim da je ovo dosta za danas. Sljedeci post u petak, gdje ce biti opisani dogadaji po putu i naravno toliko ocekivane slike (je li su stvarno ocekivane). Treci post ce biti o putu natrag, jer smo se tada vozili po danu. Afrika je predivna, samo to mogu reci.
P.S.
Pozdrav iz Pretorije. Nadam se da ne smeta tekst, ali mislim da sam naveo jako puno korisnih informacija.
01.09.2009. u 10:38 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh
