Kinder Jaje

Ovo će isto biti putopis, samo ovaj put ćemo putovati natrag kroz vrijeme. Ahhh, trebao bi pisati priče za djecu. Ali za ozbiljno, ovo je blast from the past. Ili sam bar tako mislio.

Dok sam neki dan kupovao namjernice u svojem lokalnom dućanu, vidio sam kako me gleda Kinder Jaje. Kako dok sam bio mali nisam baš imao šanse dobivati ih kad god bi zaželio, u meni se probudio klinac i odlučio kupiti dva tri, samo da napakostim svim onim situacijama kad sam ih htio, ali nisam dobio. Imajte na umu da je ovo stvarno prvo Kinder jaje koje sam kupio nakon skoro 18 g.

Međutim kako se vremena mijenjaju, očito se mijenja i Kinder Jaje. Drage dame i gospodo, Kinder Jaje je odraslo, postalo moderno, suvremeno.



Da se malo vratim u povijest. Vjerujem da svi ovdje znaju što je Kinder Jaje, ako ne znaju, e pa onda ovaj post nije za njih, hehehehe. Brijem da svako tko je bio dijete u kasnim 80-ima, pa i roditelj, mora se sjećati koliko su Kinder Jaja tada bila popularna. Mislim da se svi sjećaju, one reklame. Jaje koje pruža tri stvari. Čokoladu, iznenađenje i igračku. Činjenica da slatkiši nisu bili sveprisutni, dobiti Kinder jaje je uvijek (bar za mene, a vjerujem i za druge) bio poseban doživljaj. Jer ovo je stvarno bio produkt koji je ispunio ono što se obećavalo u reklamama. Također se i sjećam koliko su roditelji pizdili nakon što su nagazili na neke dijelove davno razvaljenih i pogubljenih dijelova koji su dolazili u jajetu.

E to je bilo onda, nekad davno, što se dešava sad. Pogledajmo.

Photobucket
Kao što rekoh, jaje je odraslo, moderniziralo se. Tj. ovilo se plastikom. Prvi minus. Očito je moderno da jaje bude plastično. Osobno mi je bilo draže ono u celofanu. Plus novi imidž novo ime. Sad se zove Kinder Joy. Skeptika mi se povećavala, ali ostao sam otvorenog uma.

Photobucket

Nakon što se jaje otvori, dobite ovo. Mislim, najbolje u starom jajetu je bilo da ako ste ga tresli mogli ste čuti igračku unutra. I najbolje od svega tada je u čokoladnom jajetu bio žumanjak, tj. žuta plastična posudica koja je sadržavala igračku. Ono mi je isto bilo puno puno draže. Ovo je nekako bez veze. Očito danas u jajetu nađete žlicu a ne žumanjak.

Nakon što sam navalio na čokoladu, koja usput nije loša dapaće, ali nije ni čokolada. Isti osjećaj možete dobiti ako stavite prst u kinderladu i cuclate. Plus ako vam se odlomi onaj mali plastični dio za otvarane, niti diploma iz tehničkih znanosti vam neće pomoći.

I tada ono najbolje igračka.

Photobucket

Jedino što mogu reći je razočaranje opet. Kupio sam 3 jaja, samo da se ima, i nakon ovog otvorio svako i svaka igračka je bila slična. Kako slična? Pa svaka igračka nije igračka već figurica. Opet koja je razlika?. Razlika je u tome da ove igračke složite za dvije sekunde. Zanimacija koju pruža dijetu ne može biti duža od toga. Stare igračke su bila puno kompleksnije, sa puno puno manjih dijelova, sa puno naljepnica koje ste mogli zalijepiti. Iako mislim da ova verzija bolja za roditelje. Također sam mislio da je, jer su djeca gutala dijelove (ono sranje za udahnuti nešto ne pušim) međutim i ovdje piše da je za djecu od 3g nadalje.

Photobucket

Moj bratić je imao kutiju, ali veliku kutiju, kao sanduk piva veliku, puno tih igračaka iz kinder jaja. Iako je njemu već to dosadilo, ja svaki put kad sam došao kod njega, sam se izgubio u toj kutiji. Pokušavajući napraviti nove figure od različitih dijelove, ili pokušao napraviti što više figura tražeći dijelove. Ahh uspomene.

Photobucket
Otpad. Mogu se kladiti da ga je više.

Uglavnom, mislim da ovo jaje nije do gležnja starome. Te da je ovo klasični slučaj "over" dizajniranja. Neke stvari su puno bolje kad su jednostavne. Pogotovo za djecu od 3g, koliko god bila danas ona napredna. Ovdje upućujem apel Fererru da vrati stara jaja.


P.S.
Pozdrav iz Pretorije. Danas Japan: Paragvaj.




29.06.2010. u 09:57 sati | 36 Komentara | Print | Link | Na vrh

Slovenija:USA

Evo malo kasnim sa postom, ali bolje ikad nego nikad. Iako u zadnje vrijeme nekako prečesto živim po tom motu. Ipak ipak, ovaj post se neće previše baviti analizom utakmice, a sumnjam da ste čuli nešto više od toga.

Ova utakmica se održavala u Ellis Parku, koji se nalazi u Jobrug CBD-u. A kao što znate, CBD je zona koja je no-go za turiste. Tako da je postojala određena nervoza kad smo krenuli na utakmicu. Naravno bezveze, međutim strah je bio ugrađen, pogotovo nakon raznoraznih priča o CBD-u i ostalih stvari.

Ono što mogu reći da je CBD prekrasan, pogotovo na sunčani dan. Nažalost nisam uzimao neke slike, uglavnom zbog toga jer sam previše gledao kroz prozor i nisam se sjetio slikati. CBD, ili Central Business District je tipičan, ogromne poslovne zgrade, veliki trg. Sad mi je jako jako žao, možda ću opet imati priliku. Sve ono kaj nisam očekivao. Mislim vidio sam velike nebodere, ali sam očekivao da će me neko pogoditi zoljom sa obližnjeg nebodera. Koje gluposti. Međutim kad smo se vraćali, po noći, uočile su se razlike. Sve je bilo pusto, tek tada sam primijetio, iako su zgrade održavane, većina njih je napuštenih. Zamislite recimo Zagrebčanku, kompletno napuštenu. Druga razlika je bi u bilo kojem gradu, u podnožjima tih zgrada bili dućani sa najluksuznijom robom. Ovdje zgrade izgledaju super, ali u podnožju su dućani koji prodaju odjeću sa placa, dućani sa prehranom, i svi ostali tipični dućani koje možete vidjeti po najvećim slumovima.

Plus kad otiđete malo van centra, vidite da je tamo još gore. Hrpa smeća na ulici, atmosfera koja nije zdrava za izgubiti se u njoj. Također sam zamijetio da čim uđete u muslimansko mjesto (vrlo lako primjetjivo po milijardu HALAL meso znakova) smeća puno više. Podsjetio sam se na centre u KSA i Bahrainu. Početi ću vjerovati da su muslimani prljavi, ili ih bar smeće na ulici ne brine.

Ahhh, konačno na stadionu. Parkirali smo se kojih kilometar dalje od stadiona.

Photobucket

Photobucket
Ova slike daju dojam totalne suprotnosti od onog što sam pisao, ali ipak nije tako. Većina kuća izgleda kao da su prije ljudi ovdje živjeli, da su bile napuštene neko vrijeme i ljudi se opet naselili unutra.

Photobucket
Lokalci naučili kako zaraditi novce.

Photobucket
Prvi znakovi navijača. Jedina stvar u ovoj igri je bilo da nisam mogao naći Slovence teleskopom. Jednostavno kud god se okrenuli Amerikanci. Na utakmici sa Srbijom, sam nabasao na Srbe, čim sam izašao van auta.

Photobucket
Hvala bogu ljudi ih nisu toliko kupovali. Mislim da već svaka ptica na grani zna što je ovo.

Photobucket

Photobucket
Gužvice.

Photobucket
Ellis park me iskreno isto zadavio. Stadion i sve oko njega je poprilično lijepo uređeno. Ipak je do izgradnje Soccer City-a bio najveći stadion, i najnoviji.

Photobucket

Photobucket
Kako su uspjeli izgubiti mi nije jasno. Ipak sam navijao za Slovence. I da velim da sve ona sranja, da nećemo navijati za susjede su idiotarije, koje piše neki glupi novinari. Vjerujte mi na ovoj igri sam vidio i upoznao Slovence, Hrvate i Srbe, i svi su mi rekli da su oduvijek svi navijali za sve. Dok smo mi bili na Svjetskom, Srbi i Slovenci su navijali za nas. Tako da prestanite sa glupostima da bi radije navijali za USA jer kao sa Slovenijom se koljemo oko mora.

Photobucket
Iako vidio par Slovenca, bio okružen Amerima, koji su jako lijepo navijali "bez Vuvuzela". Zato je i utakmica bila super. Osim činjenice da je jedna od rijetkih sa 4 gola. Već se navijalo kako se i treba. Sve u svemu jako lijepo nakon razočaranja Srbija:Gana.

Photobucket
Rijetki Slovenci.

Photobucket



Photobucket
Tko je rekao da je Elvis umro. Samo se preselio u JAR.

P.S.
Pozdrav iz Pretorije
Sljedeća utakmica. Osmina finala.


21.06.2010. u 10:04 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh

5 = -15

Ako se pitate je li sam razvio neku novu teoriju, nisam. Međutim ovo pravilo jednoskoti jos uvijek vrijedi u Južnoj Africi. Ne znam ako sam već "cvilio" zbog ovo, ali ako jesam slušati čete o tome još jednom.

Prije nego mi netko počne govoriti da sam pičkica i da bi trebao na Sibir, samo da velim da sam bio tamo. Ok nisam bio u Sibiru, ali sam bio u St.Petersburgu, koji je poprilično sjeverno.
Znači o čemu se radi ovdje. Naime 5 stupnjeva ovdje je kao '15 stupnjeva kod kuće. Iako ni to nije baš istina.

Je li se sjećate nekih velikih hladnoća. Sad malo prokopajte po glavi i pokušajte se sjetit kad vam je točno bilo hladno. Garant vam je većina siječanja kad ste bili negdje na vani, ili micali snijeg, ili čekali nešto na otvorenom. E sad se pokušajte sjetit je li vam je bilo hladno, tokom tih hladnoća, kad ste se lijepo vratili kući. Nije, osim ako niste platili račune za struju ili plin.

Bio sam u Rusiji kad je bilo -15 i mogu reći da mi nije nikad bilo toliko hladno kao ovdje u Africi kad je 5 stupnjeva. Da se razumijemo -15 je hladnije od 5 ali meni se ne čini tako. Čak ako je i bilo -15 bio sam toplo obučen, i možda mi je bilo zima onih 20 minuta kad sam pješačio na posao. Ostatak dana sam mogao biti u kratkim rukavima.

A ovdje. Ahhhh ovdje. Ljudi ovdje ne znaju kako graditi niti oblačiti se za hladna vremena. Ako ste pogledali samo jučer utakmicu JAR: Urugvaj, mogli ste vidjeti ljude koji imaju na sebi 15 šalova, ali imaju samo neki deblji sako. Iako je ista stvar bila na bliskom istoku, kod njih zime nisu bile toliko hladne.
Kuće ovdje su građene katastrofa. Svaki prozor je debljine 2,3 milimetara. Je li znate koliko je to tanko. Vjerujem da doma ne možete naći staklo toliko tanko. Ogledala su vam deblja. Zidovi su uglavnom dva reda opeke, bez ikakve izolacije. Sve u svemu kuće nisu sposobne zadržati niti trunčicu topline. Radijatori ne postoje. Ili ih ja još nisam vidio niti u jednoj kući. Jedini izvor grijanja su vam peći, pokretne klime ili grijalice. A kuće ovdje su dosta velike, bez puno vrata.

Photobucket
Ja imam ovakve dvije. Ovo je kao da se pokušavate zagrijati fenom. Radi jedino ako vam puše direkt u glavu.

Sad će me zvati mama ako sam živ i dal se nisam pretvorio u led. Nisam mama, sad ću o tome.

Znači cijelu zimu živite na 5-10 stupnjeva topline. Ok uredi su topliji. Znači da se morate obući poprilično dobro. Ali kako ga god okrenete još uvijek je hladno. Tako da ljudi koji dolaze iz toplijih područja po meni ponekad bolje podnose hladnoću. Jer Čakovec je najhladniji grad u Hrvatskoj, vjerovali ili ne.

Jedina dobra stvar je da vam imunitet postane poprilično jak. Nikakve zimske bolesti. Doma da sam u ovakvoj situaciji, već bi mi curio nos, već bi imao neke prehladice, bla bla bla. Ovdje ništa. Prehlado je i presuho da bi se virusi množili. Ludo, zar ne.


Evo toliko od mene.

P.S.
Evo nisam išao u vojsku, ali sam saznao kako je to tuširati se na niskim temperaturama, iako varam jer se tuširam vrelom vodom. I ne bi vjerovali koliko vam može biti toplo i na niskim temperaturama kad se tuširate i otiđete na hladno.
Pozdrav iz Pretorije.



17.06.2010. u 10:30 sati | 9 Komentara | Print | Link | Na vrh

Srbija:Gana

Razočaranje. To mi je prva riječ koja mi pada na pamet. Moja prva World Cup utakmica, i kategorizirana je kao najlošija utakmica ikad.

Iskreno, da ne ulazim previše u analizu utakmice, jer ako pratite nogomet, onda ste već sve proučili. Ali jednostavno moram reći par stvari.

Cijela utakmica je bila dosadna do zla boga. Srbi nisu imali nikakvu igru, nikakav plan. Kao da ste gledali srednjoškolce koji igraju rekreativno nogomet. Krila nisu postojala i prvu polovicu cijela igra Srba se sastojala od dugih lopti jednom jedinom napadaču koji je većinom i tako bio u ofsajdu. U sredini su bili ultra loši, te nisu pokušali, a bogami niti uspjeli napraviti niti jednu jedinu akciju od golmana pa sve od suparničkog šesnaesterca.

Koliko su Srbi bili loši kompletno, toliko je Gana bila loša u izvedbi, iako su imali bolje šanse tokom igre, jednostavno su izgubili lopte prelako, kad su stigli pred suparnički gol. Puno puta sam se ulovio tokom utakmice gledajući nešto drugo jer je igra jednostavno bila dosadna. Jedino uzbuđenje je bilo nakon što je Srpska obrana napravila hrpu kardinalnih grešaka. Crveni je bio zaslužan, i totalno nepotreban. Igranje rukom je bilo malo nespretno, jer je lopta prvo pogodila igrača u glavu, ali mislim jednostavno ne skačete kao da igrate blok u odbojci ako ste obrambeni igrač, i još k tome sjedite u šesnaestercu. Da nije bilo toga, garant bi bilo 0:0

Sad ostatak. Prvo malo slika povorke do stadiona.

Čim sam se parkirao vidio sam hrpu Srpskih zastava. Naime mogu reći da su se Srbi jako okitili. I kao (a moram reći ovdje Europljani) bili su puni zastava i imali tri put više transparenata nego Ganjani, (je li se tako piše, hiihhi). Pričao sa hrpom Srba. Iako su neki došli iz Srbije, puno više je bilo onih koji su ovdje imigrirali tokom rata.

Photobucket
Kome smetaju Srpske zastave, neka zatvori oči.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Malo doživljaja prije utakmice.

Photobucket
Malo konja, koja osim što je tamo bila kao simbol policije, je također napravila i par nagazih mina po cestama.

Photobucket

Kao što vidite, cijela ulica je bila zatvorena. Za sve one koji još nisu stigli, a misle doći mogu vam reći da je sigurnost stvarno na velikoj razini. Naime postoje tri načina dolaska do stadiona. Takozvani Park and Walk, Park and Ride, i Park and Walk na divlje.

Naime Park and Walk i Park and Ride su takozvana mjesta gdje dođete sa autima i tada ili vas voze ili hodate do stadiona. Ako se vozite, cijeli kordon kombija i mini buseva prati policija na motorima, tako da možete biti siguri da se neče desiti neko sranje. Iskreno ako ste stranac, prvih 20 ni. Ako hodate, sve je lijepo označeno kuda morate ići, te je sve zatvoreno za promet i unutar tih kordona ima hrpa policije.
Treći način je isti, samo se možda parkirate negdje na ulici, ali opet nema straha. Stvarno ima puno policije. I iako policija ne može biti sve prisutna, ipak je dovoljno prisutna da se stvori slika sigurnosti.

Photobucket

Još jedna stvar. Vuvuzele. Ako ste stranac privih 20 minuta želite svakome vuvuzelu nabiti u šupak, ma što jednu, već pokupiti sve vuzuzele i svakome zabiti u šupak sve. Iako vuvzele predstavljaju JAR i naravno da podržavam da ipak utakmice dobe duh Afrike, IPAK vuvzele su pobile ono jedino što valja na utakmicama. Navijanje. Svaki put kad su vuzele prisutne nema više nadmetanje dviju strana sa svojim navijačkim pjesmama, te koja strana ima više glasova. Nema onog osjećaja od kojeg vam se diže dlaka na koži, onog osjećaja da ste dio nečeg posebnog. Sad ste samo dio nečeg glasnog. Plus te vuvuzele mogu napraviti samo jedan ton. Sve u svemu nadam se da će momčadi čiji navijači koriste to ispadnu čim prije.

P.S.
Sljedeća utakmica Slovenija : USA.


14.06.2010. u 10:15 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh

Vuvuzela

Drage dame i gospodo predstavljam vam zadnji krik u navijačkoj modi.

Photobucket

Takozvana Vuvuzela Vuvzele su stvarno naporne stvari. Naravno ako niste veliki fan. Ako čete ići na bilo koju utakmicu gdje igra JAR, a mislim da i neke ostale Afričke zemlje, savjetujem vam da uzmete čepiće za uši. Jer samo njih par može generirati visoke razine zvuka. Zamislite kako će biti kad cijeli stadion počne trubiti u to.
Zamislite da se nalazite na stadionu punom slonova i da si počnu trubiti u isto vrijeme. Auch.
Iako je FIFA na početku pokušala zaustaviti vuvuzelu, te njeno korištenje na stadionima, JAR je ipak prevladao i nekako mislim da će se nakon ovog svjetskog proširiti svijetom.

Jučer je cijela zemlja imala paradu, koja se zvala Africa United. U biti cijela parada se sastojala od toga da su svi živi u 12h izašli na ulicu i trubili kao ludi sa vuvuzelama, obučeni u nacionalne dresove nogometne momčadi. Kad ste ovo vidjeli, mogli ste stvarno osjetit, koje nade JAR polaže u svoj tim. Naime cijela svrha parade je bila pokazivanje potpore svojem timu.



Imajte na umu da JAR nogometna momčad nije osvojila još ništa, Svjetsko još nije počelo, a JAR je jedino uključen jer je zemlja domaćin. Iako je nogomet ovdje dosta popularan, iskreno JAR ima jako jako malo šansi da uopće bude 3 u svojoj skupini, a kamoli da dođe u doigravanje. Tako da sve ovo pokazuje koliko se stvarno pokušava stvoriti ta neka posebna atmosfera.

Druga stvar koju možete zamjeriti da osim mene koji snimam jako i da nema bijelaca ovdje. Nogomet je još uvijek crnački sport.


P.S.

Pozdrav iz Pretorie. Danas idem na FIFA World Cup opening koncert. Trebalo bi biti ludo. Možda me vidite na televiziji.


10.06.2010. u 09:29 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh

FIFA World Cup 2010 (1)

Kao što sam obećao, ali sa zakašnjenjem, ovaj mjesec i pol će uglavnom većino biti postovi vezani uz nogometno svjetsko prvenstvo.
Budući da je operater za kojeg radim generalni sponzor, nemam puno vremena za pisati blog. Stvarno imamo puno posla, treba sve provjeriti, bla bla bla. Znate kako je to.
Generalno stanje ovdje je sve više i više napeto i mogu reći da je zemlja spremna za svjetsko, bar sto se tiče mog dijela u kojem radim. Ljudi su uzbuđeni i pokušava se napraviti što veće iščekivanje.
Mislim da Južna Afrika zna koji su rizici u slučaju da sve na prođe u najboljem redu. Kao zemlja koja je među najstabilnijima i najnaprednijim na Afričkom kontinentu, pokušavaju napraviti sve moguće da ovo svjetsko prvenstvo prođe što bolje može. Pogotovo uz sliku koju većina turista ima u glavi kad se spomene Afrika.
Ipak žalosna je činjenica da je JAR daleka zemlja i da neće puno ljudi doći ovamo.

Vremena malo, evo već ma ljudi gnjave oko nekih stvari, pa će ovaj post biti samo slike. više teksta, će biti u četvrtak, pogotovo o sigurnosti, što kako itd. Iako je sad već kasno, ako ste ovdje jeste, ako niste niste.

Photobucket
Kao što vidite imam karte za čak (da sam pravi fan nogometa kupio bih maksimalni broj karata) 3 utakmice.
USA- Slovenija
Srbija- Gana
1/16 runda


Kao što vidite uzeo sam karte od susjeda, mislim nema smisla pratit nekog drugog. A na index.hr vidim da budući da nemamo sami momčad, pratimo što rade Srbi. Naravno na USA- Slovenci navijati će se za Ameriku, heheheeheh.

Jedina dobra stvar što radite za generalnog sponzora je da imate pristup stadionima. I to kompletnim stadionima. Dijelovima kojeg većina ljudi nikad ne vide. VIP dijelovi, svlačionice, lože, sve moguće. I mogu reći neke stvari su vrlo zanimljive. Mogao sam možda dobiti i propusnice za stadione tokom samog meča, ali previše komplikacija.

Pa evo slika od stadiona koji su pod mojom regijom, te koje sam "iscrpno" posjećivao ,testirao, ostavio dio duše na njima. Ako ništa drugo, znam svaki taj stadion kao svoj vlastit džep.

Photobucket

Ponos Pretorije, dom Blue Bulls-a. Predstavljam Loftus Versfled Stadium.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Mala napomena je da je ovo stadion od operatera koji je glavni konkurent našem, tako da stadion neće izgledati točno ovako. Sve gdje vidite da piše Vodacom, će biti prekriveno, te nisam siguran da će stolice biti plave. Danas bi trebali posjetit stadion, pa ću znati više.

P.S.
Evo upravo mi se javio Hrvat koji je došao u JAR. PA ću se naći sa njime. Ovakvi susreti su mi najdraži, lijepa nagrada za pisanje bloga.

P.S.S.
Hybrid me zamolio da napišem par rečenica o njegovom blogu. Iskreno nisam bio tamo već duže, ali očito ga želi oživjeti, ili nešto treba,


08.06.2010. u 10:05 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh

Noćni letovi

Već sad putujem 4 godine, te svaki ali svaki put proklinjem putovanje avionom. Kad će taj teleporter. Ili neki nadzvučni avion. Ajde znanstvenici, RADITE NEŠTO. Nije da imam neke fobije kao Marisi (jesi li još tu), već imam puno ozbiljniji problem. Jedan prema kojem je fobija dječja igra. Naime ja ne mogu spavati dok sjedim.

Od ove 4 godine sam imao sreće što sam uvijek nekako radio blizu, ili uvijek imao letove po danu, ali otkako sam počeo raditi u JAR-u, ništa drugo nego noćni iscrpljujući letovi. 10 sati leta. 10 prokletih sati.

Sad naravno, svatko će reći da uopće nije problem zaspati. Meni osobno je problem zaspati kad sjedim, pogotovo kad sjedim u ponekad ne baš ugodnim sjedalima aviona. Naravno postoje moderna rješenja poput tableta, ili ona antička poput alkohola, ili još najbolje, malo alkohola i tableta i nema vas sve do slijetanja. Međutim, odbijam, ali apsolutno obijam vjerovati da je cijeli jebeni avion uvijek pun ljudi koji su nacugani i nadrogriani. Jer iskreno ne mogu nikako drugačije objasniti puni prokleti Boing 747-400, pun do zadnjeg mjesta, pun ljudi koji spavaju. Mislim je li sam ja poseban, je li stvarno samo ja ne mogu spavati. Uvijek naravno ima ljudi koji ne spavaju (osoblje ne uključujem) ali svi su kao zombiji, te nisu baš za pričanje.

Da se vratim na temu tableta i alkohola. Imam fobiju da to na mene neće djelovati (alkohol ne djeluje), te da će mi se htjeti spavati još više, a ja još više neću moći zaspati i onda ću morati napraviti harakiri. Recimo, nisam spavao kako spada dva dana prije, pa mislio da će me umor savladati. Recimo da me ubio ali nije savladao, prokleti bio.


Ako ima neka duša poput mene koja ima problema evo par savjeta:

Obavezno se oboružati bilo kakvim modernim rješenjem, ovdje mislim na zabavnu elektroniku. Ma kvragu uzmite cijeli desktop ako treba. Uobičajeno baterije ne traju više od 2h u punom pogonu. Tada krećete na PSP (play station portable) ubite bateriju na to, tada imate i mobitel. Naravno sve dosadi, pa budite sigurni da imate filmova i igrica na njemu.

Knjige. Iskreno imao jako zanimljivu knjigu, ali jednostavno je previše muke čitati. trebate nešto za što samo trebate imati otvorene oči. A budući da cijeli avion spava, sve je u tami, i nekako se ne gleda lijepo ako vi jedini imate svjetlo. Ili možda neki erotski magazin, opet ako ste muško, nekako se ne mogu staviti u žensku poziciju sada. Ali one sve uvijek zaspe kad se putuje.

Pričate sa osobom do vas ili koja je budna. Da ima osoba koja je do vas, i još da njoj se priča. Pa prije će vas pogoditi meteor u letu, nego da se to desi. U 4g putovanja, nisam nikad sjedio do zgodne žene, cure koga god. A nisam niti sjedio do nekog kome se priča. Ok možda jednom. Oni koji su budni su hodajući zombiji, tako da.

Gledate filmove u avionu. Nažalost ovi avioni kojima ja putujem nemaju osobni zabavni sustav (onda kad je ekran na sjedalu ispred vas) već samo veći loši ekrani iz 70-ih na vrhu. Pogledao više romantičnih komedija nego bih ih ikad pogledao u životu. Sve ono što nisam nikad gledao u kinu, ni sam ni sa curom, jer iskreno ne bi ni htio curu koja voli takve filmove, sad sam ih vidio sve. I iskreno poneki su jako dobri. Ako imate osobni zabavni centar, biti ćete ok.

Ako ste muško možete ići u WC na repu aviona i pokušati pišati tokom turbulencija. Vjerujete mi na takvu zabavu nećete naići nigdje na površini zemlje. Iako sam ustanovio da mi mozak ima problema sa obavljanjem nužde i istovremeno održavajući ravnotežu.
P.S. Naravno cilj je NE držati se rukama, te NE popišati sve živo osim školjke.

Zavađati osoblje. Iskreno osoblje nije nešto što se prikazuje na filmovima. Ponekad ima nekih zgodnih stjuardesa, pogotovo na Luftahnsa letovima, ali uglavnom nisu nešto. Uvijek možete pokušati popiti više i više alkohola u nadi da ćete zaspati. Nusprodukt je da će vam stjuardesa dolaziti često, ili stjuard, ako imate sreće.

Seks. Hmmm, nisam probao, ali ako samo naprijed. Kad smo kod toga, imam pitanje. Kad sam jednom pokušao zaspati u WC-u, jer ima više prostora, te se lako nasloniti na ruke, nakon 10 minuta mi se upalilo znak da moram izaći. Jel to tako svugdje? Neka mi netko to veli, da znam za ubuduće, ako nitko to ne provjerava, odspavati ću u WC-u.

Voziti avion. Haaaaa, šta da kažem, ako vas to ne razbudi ništa neće. Sad već izmišljam. Ali eto toliko od mene.



P.S.
Od petka slijedi serija Svjetsko prvenstvo. Budući da ima još 10 dana, pa i manje, pokušati ću nabacati slike od puno stadion, jer sam osobno testirao većinu njih. Da vidite kako izgledaju stadioni izvana, iznutra, VIP dijelovi i sve ono što obični igraći uglavnom nemaju priliku vidjeti. Trebao bi doći i neki post sa sigurnošću, ako će to pomoći.

P.S.S.
Ljudi ovdje su jutra i večeri hladne. Ako netko dolazi ovdje nemojte misliti da je ljeto ovdje, jer ćete se lijepo nahladiti. Temperature imate na netu, da ih sad ovdje ne piše bezveze.


02.06.2010. u 13:22 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2010 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Komentari da/ne?

Opis bloga

Dnevnik hrvatskog slobodnog mladog bivšeg FER-ovca koji je putuje poslovno po različitim zemljama.
Nakon skoro dvije godine na Bliskom Istoku, nakon Riyadh-a i Bahraina,
radnja se odvijala u Sankt Petersburgu u Rusiji. Rusija prošla, pa malo lutao po balkanu. Nakon skoro pa pola godine Kosova, bio na drugom kontientu. Točnije Johannesburg/Pretoria u Južnoj Africi. Bio jedno vrijeme u Europi (sušno razdoblje bloga), a sad sam u Mexicu.

Opis različitih običaja i života u zemlji kroz moju svakodnevnicu


Kontakt:

pisc99@yahoo.com-mail
pisc99- Skype kontakt

Copyright by pisc99

Linkovi

Mountain bike product reviews
EngHr rječnik
EngDeu rječnik
MTB trail reviewsjavascript:%20void(0);
SpanishDict

Blogovi

Akcije (obavezno posjetit):


Ufff nije me bilo predugo ovdje.



One koje obožavam čitati (ili gledati):


Marina Kuharica
Mala od palube
Kiki's Parlour
gosponp profesor
alexxl
KinkyKolumnistica
Ribafish
Kucanica u Japanu
Eurosmijeh
little black book
vodoinstalaterske kronike
otrovna

Drago mi je vidjeti da još uvijek ima vetarana ovdje :-)
Nadam da ću dodati neke nove.

Koje čekam da se vrate:

CHOCO
JJA
Athena Air
S ulica Kabula i malo sire
Hybrid


Grbovi zemalja

Photobucket - Video and Image Hosting
Photobucket
Photobucket
Photobucket
kosovo1
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket

Photobucket

Image Source,Photobucket Uploader Firefox Extension
 photo Untitled.png

eXTReMe Tracker